Bože, molim te,
oslobodi me moje uskogrudnosti;
spasi me od svakog egocentrizma,
svakog konformizma,
svakog snobizma;
čuvaj me od parolaštva i od mitova;
razderi moje maske i podaj mi potpunu jednostavnost;
otrgni me od mojih naivnosti a da ipak ne postanem nepovjerljiv ili skeptik;
daj da ne idem za častima;
da radije prihvatim neuspjeh nego laž;
da budem uporan bez tvrdoglavosti,
čvrst bez krutosti,
dobar bez nade u priznanje;
da se znam podložiti bez poltronstva,
biti ponizan bez uzmicanja, učinkovit bez uzbuđenja.
Molim te, otvori mi razum,
učini me sposobnim da prihvaćam misao drugoga,
da stečem više znanja, da ne padnem u zabludu,
da priznam svoje tlapnje, da znam svoje granice.
Molim te, prikuj me uz zadatke što ih od mene očekuješ,
daj mi dosta lucidnosti i snage da ih mogu dobro ispunjavati,
da se trošim bez računice,
da idem do krajnjih mogućnosti u naprezanju
a da ipak ostanem uravnotežen
i da uopće ne očekujem da mi se uzvrati.
Molim te da u svakoj stvari otkrijem ono što je od tebe
i da ti za to podam slavu.
Molim te, uzdiži me k sebi polazeći od svake stvari.
Molim te da mogu čitati kroz svemir hod tvoje providnosti.
Louis-Joseph Lebret (1897. – 1966.), dominikanac
(Objavljeno u Svescima)
Zvonimir Franetović
“U meni ima zla makar koliko i u drugim ljudima. Ono gdje bih sam sebi odao izvjesno priznanje, to je rigorozna odluka, odnosno sposobnost da kontrolišem sebe i sopstveno zlo. U meni kuljaju ljubomora, zavist, podlost, poriv za osvetom, proplamsaji ljute mržnje. Da ih ne kontrolišem, imali biste posla s jednim od najlošijih ljudi koje ste ikada upoznali. Kontrola, to je ključna riječ.”
Zuko Džumhur