Župna crkva sv. Nikole (“Muster”)
Prema župnim dokumentima prvi nas podatak o zvonima u Musteru vodi u 1827. g. Te se godine spominju četiri zvona u zvoniku. Isti podatak donosi i inventar iz 1853. g. u kojem se navode četiri zvona (težina: 800, 500, 250 i 120 libri). Nažalost, starost tih zvona nije poznata. Potom dolazimo do 1873. g. Te se godine očito dogodio za to vrijeme uobičajeni kulturocid. Naime, navodi se podatak da su te godine pretopili tri zvona iz župne crkve, i to “iz krajnje nužde”. Za sada ne znamo u kojoj su ih ljevaonici pretopili, kao ni što znači to “iz krajnje nužde”.
I tako dolazimo do 1889. g. Te su godine naručena kod Jakova Cukrova u Splitu dva zvona za Muster: najveće promjera 104 cm i najmanje promjera 72 cm. Najveće zvono je bilo oporučni dar Jakova Burića-“Krile” (1809. – 1887.) pok. Ivana. U vrijeme narudžbe Burić je bio mrtav pa je 1.000 fiorini uplatila njegova udovica Kate Burić rođ. Mardešić-Soltan. Zvono je imalo 583,50 kg. Ugovor su potpisali: upr. župe don Ivan (Zane) Bojanić; Andrija Marinković, predsjednik Crkovinarstva; Petar Mardešić, blagajnik; don Frane Torre, tajnik; Nikola Martinis, crkovinar; Ivan Galzinja, crkovinar; Jakov Cukrov, te dva svjedoka: Jakov Foretić i Jakov Torre. Cukrov je predložio da se treće najmanje zvono u Musteru zamijeni novim kako bi se dobio harmonijski sklad. Njegov prijedlog je prihvaćen pa je Cukrov pretopio treće zvono na račun izrade novog najmanjeg zvona.
S tim zvonima dolazimo do najtragičnijeg razdoblja – austrijske rekvizicije u Prvom svjetskom ratu. Tada je državna služba skidala i pretapala zvona za izradu topova. Rekvizicija je očito izvršena u prvim mjesecima 1918. g., a iz dokumenta vidimo da su tada u Musteru bila četiri zvona. O samoj rekviziciji u Komiži nemamo poznatih zapisa. Pisani trag govori da je župnik don Juraj Braičin ml. (1860. – 1938.) nastojao spasiti najveće zvono, no rekviziciju je preživjelo četvrto, najmanje zvono. Tako sada u Musteru imamo slijedeća tri elektrificirana zvona:
- VELIKO ZVONO iz 1983. g. – dar supružnika Nikole Kordić i Vinke rođ. Mardešić – izliveno u ljevaonici Grassmayer u Austriji: promjer 100 cm, 600 kg, ton g/1 s likom sv. Nikole i sv. Jakova te natpisom OVO ZVONO POKLANJA ŽUPNOJ CRKVI U KOMIŽI NIKOLA I VINKA KORDIĆ IZ SAN PEDRA NA ČAST SV. VICENCA, SV. NIKOLE, SV. JAKOVA I SV. FILOMENE 1983. Postavljeno je na zvonik 17. ožujka 1984. g. i koštalo je 8.300 USD. Osim toga Vinka Kordić je financirala i elektifikaciji ovog zvona. (Druga dva zvona su elektrificirana 1974. g., a troškove elektrifikacije su podmirili fra Šimun Oreč (4.300 SFR) iz Hrvatske katoličke misije u Bernu te Nikola i Rita Mardešić (1.000 USD). Inače je lijevaonica Grassmayer najstarija u Austriji, iz 1599. g.
- Srednje zvono je kupljeno 1926. g. u Pražnicama na Braču za 13.311,50 dinara i preko Bola prevezeno u Komižu. Izliveno je 1860. g. u talijanskoj ljevaonici De Poli i na njemu je uz naslov ljevaonice natpis PRASNIZE i godina 1860. Kako je ovo zvono dospjelo u Komižu nije teško odgonetnuti. Riječ je o zvono iz zvonika župne crkve sv. Antuna Opata u Pražnicama; ono je preživjelo rekviziciju, pa su ga kod nabave novih zvona prodali Komiži.
- Malo zvono je iz 1889. g., rad Jakova Cukrova u Splitu, promjer 72 cm, 218,70 kg. Koštalo je 349,92 forinte. Preživjelo je rekviziciju i ima ton c/2.
Crkva Gospe Žalosne (“Nova crikva”)
Prvi za sada poznati trag o zvonima s preslice zvonika Nove crikve je iz 1827. g. Na njoj su tada bila tri zvona. Budući da je sagrađena sredinom 18. st., razumljivo je da su nabavili nova zvona ili su odnekud prenijeli starija. Austrijska rekvizicija oduzela je 1918. g. s te crkve dva zvona, a ostavila je srednje. Tri zvona su imala slijedeći promjer: 38 cm, 36 cm i 32 cm. Poslije rata kupljena su 1922. g. dva zvona za crkvu Gospe Žalosne od priloga skupljenih po Komiži. Blagoslovio ih je župnik Braičin na blagdan sv. Nikole, a trebala su biti posvećena u slijedećem pastirskom pohodu. Zvona su očito bila kupljena kod Jakova Cukrova u Splitu, jer se 1938. g. navodi da su na račun izrade novih zvona dali ljevaonici Kvirina Lebiša puknuta zvona (ukupno 146 kg). Dakle, zbog oštećenja trebalo je 1938. g. kupiti sadašnja tri zvona kod spomenutog Lebiša u Zagrebu, a poznato je da su Cukrova zvona pucala.
- Veliko – 78 kg, ton Fis, natpis: POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODE
- Srednje – 52 kg, ton A, natpis: OD MUNJE GROMA I GRADA OSLOBODI NAS GOSPODE
- Malo – 27 kg, ton Cis, bez natpisa, ima reljef Raspela.
Iz oskudnih dokumenata vidimo da je za ova zvona u Americi priloge prikupljala Margarita Felanda Raoh (“Burtetova”). Sedam iseljenika dalo je ukupno 11 USD, a Društvo Velike Gospe 5 USD. Cijena izrade zvona je bila 5.735 dinara, a za stara zvona se dobilo 2.482 dinara. U Komiži je skupljeno 2.806 dinara.
Crkva Gospe Gusarice
I za zvona crkve Gospe Gusarice imamo za sada samo podatke iz 1827. g. Te se godine navode tri zvona, ali se o njima ništa drugo ne navodi. Potom dolazimo do 1889. g. Te su godine kod Jakova Cukrova u Splitu izradili tri nova zvona za Gospu Gusaricu. Bila je to narudžba u istom paketu s još dva zvona za Muster. Budući da su 1889. g. Cukrovu ustupljena tri stara zvona, kao i najmanje iz Mustera, što je on uračunao kao dio isplate za pet novih zvona, nedvojbeno je da su ta tri stara zvona bila zvona Gospe Gusarice. Moguće je da je tako stradalo neko izrazito staro zvono. Zvona iz 1889. g. su dočekala austrijsku rekviziciju pri kojoj se bilježi promjer i težinu tih zvona: veliko zvono 70 cm i 192,70 kg; srednje zvono 63 cm i 138.70 kg i malo zvono 56 cm i 98.50 kg. Nažalost nemamo sačuvane natpise s tih zvona.
Sadašnja tri zvona na preslici zvonika crkve Gospe Gusarice – a ova se crkva u dokumentu o osnivanju 1513. g. naziva crkva Pohođenja Bl. Dj. Marije – lijevana su 1931. g. u poznatoj talijanskoj ljevaonici zvona De Poli u Vittorio Venetu. Bilo je to u vrijeme župnika don Jurja Braičina koji ih je i blagoslovio. Prije njihove nabave župnik Braičin je 1930. g. pisao Ordinarijatu da je najmanje i jedino zvono Gospe Gusarice oštećeno od udara groma i uopće se ne može koristiti pa je potrebno nabaviti dva nova i da se već interesiraju kod “Naše Sloge” u Ljubljani. Srećom, nisu kupili zvona u Ljubljani, nego talijanska zvona nedvojbeno visoke kakvoće.
- Na velikom zvonu piše: VELIKI ČUDOTVORČE BUDI NAM ODVJETNIKOM / SV. NIKOLA BRANI NAS NA PUTOVANJU / UTOČIŠTE GRJEŠNIKA MOLI ZA NAS
- Na srednjem zvonu piše: SVETI JOSIPE ISPROSI NAM SRETNU SMRT / SVETI PETRE OTVORI NAM RAJSKA VRATA / MARIJO UFANJE NAŠE
- Na malom zvonu piše: SV. IVANE KRSTITELJU ZAŠTITI NAS /
SV. MIHOVILE BRANI NAS OD DJAVOLSKIH ZASJEDA /
IZBAVI NAS GOSPO OD SVAKOGA ZLA
Na svakom zvonu je natpis PREMIATA FONDERIA DE POLI VITTORIO VENETO i godina 1931. Kad je biskup Pušić dozvolio nabavu ovih zvona, preporučeno je da se skupi više “dobrovoljnih doprinosa kod pučanstva ovdje i u Americi, obzirom na teške financijske perspektive u budućnosti za sve crkve”. Zvona Gospe Gusarice su prvi put elektrificirana u srpnju 2015. god., a radove je izvelo poduzeće Bunbal iz Kaštel Kambelovca.
Crkva-tvrđava sv. Roka
Sadašnje zvono na crkvi-tvrđavi sv. Roka je darovala Venka Vidović-“Kovalotova” ud. Miha. Saliveno je u Livnici specijalnih legura Stanislava Popovića u Beogradu. Cijena je iznosila 12.2oo dinara. Zvono je blagoslovio don Šime Vrsalović 19. veljače 1978. g. uz nazočnost don Dušana Nazora i darovateljice, a 15. ožujka 1978. g. su ga postavili djelatnici poduzeća “Brusnik” na mali zvonik koji je premješten s prijašnje sakristije.
Crkva sv. Silvestra na Biševu
Na crkvi sv. Silvestra na Biševu, koja ima na preslici dva otvora, nalaze se dva zvona. Nedvojbeno je da ih austrijska rekvizicija nije oduzela, jer su na njima upisane godine prije 1918. Na većem zvonu je natpis ANNO DOMINI MDCCLVIII / AD MAIOREM DEI GLORIAM s likom sv. Ivana Krstitelja i Raspelom, a na manjem zvonu je god. 1873. s likom sv. Jurja, Gospe i Raspelom.
Crkva sv. Andrije na Svecu
Sadašnje zvono je darovao biskup Slobodan Štambuk 2005. g. Zvono koje je do tada bilo na crkvici sv. Andrije, a sada je pohranjeno u župnim prostorijama u Komiži, izvorno potječe s Nove crikve. Na Svetac je preneseno prije Drugog svjetskog rata u vrijeme župnika don Pavice Tomića. Budući da je na njemu upisana 1536. g., ostaje i nadalje otvoreno pitanje odakle izvorno potječe ovo najstarije komiško zvono.
Crkva sv. Ante u Oključnoj, crkva sv. Mihovila i crkva sv. Blaža imaju svaka po jedno malo zvono kojima treba pregledati natpise.
(Podaci o komiškim zvonima su preuzeti iz različitih dokumenata skromnog župnog arhiva. Zato je nedvojbeno riječ o malom povijesnom presjeku kojem nedostaju ostali podatci za upotpunjavanje priče o zvonima. No, budući da su uzduž jadranske Hrvatske zvona imala povlaštenu ulogu povezivanja kulta i kulture, potrebno je o njima čuti i ono što se ne čuje u njihovu tonu. Stoga je ovo mali doprinos tomu.)
Odgovori