O početcima štovanja Gospe od zdravlja
Bazilika Gospe od zdravlja u Veneciji
Venecija, metropola Mletačke Republike, bila je tijekom prošlosti izvorište različitih utjecaja koji su oblikovali mnoga ostvarenja na prostoru jadranske Hrvatske. U Veneciji je ujedno živjela i hrvatska iseljenička zajednica u kojoj je bilo veoma istaknutih pojedinaca, a najveći broj hrvatskih iseljenika živio je u venecijanskom predjelu Castello. Venecija je privlačila ljude različitih potreba i mogućnosti. Stoga je razumljivo da su iz nje potekli i vjerski utjecaji, a ne samo bogati likovni fond naših crkava i ostali predmeti u njima.
Pontonski most koji se postavlja radi blagdana
Ipak, nije riječ o copy-paste metodi utjecaja, nego o prožimanju vjerskih i kulturnih silnica, što je urodilo prepoznatljivim vjerskim i kulturnim oblicima na našoj strani Jadrana. Reći da su na našim otocima i obali vrijedna ostvarenja u arhitekturi, umjetnosti, književnosti i u ostalim umijećima dio mletačke baštine, znak je pukog neznanja ili plod jeftine iredentističke propagande. Među mletačke vjerske utjecaje nedvojbeno spada štovanje Gospe od zdravlja. Riječ je o kultu koji se u 17. st. proširio iz Venecije i do danas ima svoje prepoznatljivo mjesto u vjerničkoj svijesti na otocima i obali. To ne znači da se vjernici i prije nisu utjecali Gospi zbog svojih tjelesnih boli, već se hoće reći da je kult Gospe od zdravlja dobio svoje uporište u jednom prijetećem povijesnom događaju u gradu sv. Marka.
Zavjet Gospi
“Najsvetija koja donosi pobjedu” – ikona Gospe od pobjede (Nicopeia)
Naime, 1630. g. Veneciju je zahvatila kuga koja će desetkovati stanovništvo. Kugu su prenijeli vojnici na povratku iz rata s Mantovom. Poduzete su različite mjere oko suzbijanja zaraze, ali bez uspjeha. Poslije poduzetih i, dakako, neuspješnih mjera, na red je došla krajnja mjera – zavjet Gospi. Veneciji to, istina, nije bilo prvi put, jer je već poznavala zavjet Presvetom Otkupitelju. U nizu različitih vjerskih zbivanja najprije se bilježi da je venecijanski patrijarh predvodio brojna molitvena okupljanja u bazilici sv. Marka i procesije s Presvetim Sakramentom. Takvo stanje duha nama je danas teško zamisliti, a o religioznom poimanju uzroka kuge da i ne govorimo. Razumljivo je da je praznovjerje u kriznim trenucima odigralo veliku ulogu. Potom su dužd i Senat odlučili da će kroz 15 subota obavljati molitve u bazilici sv. Marka i u procesiji nositi čudotvornu ikonu Gospe od pobjede – Nicopeia, koja potječe iz Carigrada te je u Veneciji bila izrazito čašćena, posebno u ključnim trenucima venecijanske prošlosti.
Bezuvjetno Gospi
Prizor sigurnosnih mjera uz ovogodišnji blagdan
Neki zapisi govore da je dužd Nikola Contarini htio čuti savjetodavno mišljenje Senata o novčanom iznosu kojeg treba utrošiti u izgradnju Gospine crkve ako zavjet bude uslišan. Navodno se tajno glasovalo, ali je jedan glas bio protiv predloženog sadržaja zavjeta. Potom je onaj koji je tajno glasovao ustao i kazao: Gospodo, moj glas nije protiv zavjeta, Gospe ili Republike, već sam protiv ograničavanja iznosa koji se ima utrošiti ako zavjet bude uslišan. Tim su stavom svi bili oduševljeni pa se, kako se navodi, odlučilo neograničavati iznos. U subotu 26. listopada 1630. g., pred spomenutom Gospinom ikonom, dužd je izrekao zavjet o podizanja crkve Gospe od zdravlja i da će se na dan prestanka kuge svake godine hodočastiti u Gospinu crkvu koja se ima podići. Kuga je prestala u studenome 1631. Umrlo je oko 47.000 ljudi u gradu, a u okolnom području oko 95.000 (Murano, Chioggia i Malamocco)
Unutrašnjost bazilike
Crkva – biser baroka
Tako je došlo do izgradnje jedne od najpoznatijih venecijanskih crkava iz razdoblja baroka. Zavjetna crkva Gospe od zdravlja izdiže se nad Canalom Grande te daje snažan dojam mletačke moći iz vremena koje je ostavilo tragove u brojnim sakralnim zdanjima. Građena je u razdoblju između 1631. i 1687. g. Od jedanaest mogućih projekata izabran je projekt mladog Baldasara Longhene. Početak radova je bio 1. travnja 1631. kad je blagoslovljen kamen temeljac.
Uobičajeni prizor u bazilici 21. studenoga
Crkva je blagoslovljena i otvorena za bogoslužje 1653. g., a svečano je posvećena 21. studenoga 1687. g. Do ulaza u baziliku vodi 15 stuba, što označavaju 15 otajstava krunice, a cijela crkva je prožeta marijanskom simbolikom. Nad središnjim dijelom glavnog oltara kip je Gospe s Djetetom, dok su uz nju kipovi-alegorije Venecije i kuge koju izgoni anđeo s bakljom. Sa strane su kipovi sv. Marka Evanđeliste i sv. Lovre Justinijanija, dvojice zaštitnika Venecije. Na oltaru je 1670. g. postavljena Gospina ikona pod nazivom Posrednica mira koja je u Veneciju donesena kad su Turci osvojili Kretu.
Glavni oltar s ikonom Posrednice mira. Oltar je ukrašen u stilu venecijanskog baroka pa se mogu prepoznati sličnosti s već zaboravljenim ukrašavanjem naših crkava.
U bazilici Gospe od zdravlja nalazi se podni natpis UNDE ORIGO INDE SALUS. Natpis polazi od toga da je utemeljenje Venecije bilo na Blagovijest 421., a po Mariji je došao i spas od kuge.
“Spiza od fešte”
Kad je riječ o Gospi od zdravlja, onda dodajmo još nešto. Mnogi znaju da je kaštradina (lat. castratus = škopac) – suho dimljeno ovčje ili kozje meso prepoznatljivo jelo Dalmatinske zagore, ali ne samo Zagore. No, kako nema pravih slavlja bez jela i pića, tako je i blagdan Gospe od zdravlja (Festa della Salute) u Veneciji poznat po kaštradini. Uz to je vezana legenda koja kaže da je posljednji pristigli brod za vrijeme kuge 1630. bio natovaren kaštradinom iz Istre. Postoji i druga inačica legende koja kaže da su Veneciju tijekom izolacije opskrbljivali brodovi s istočne obale Jadrana. Tako se Castradina Sciavona u Veneciji tradicionalno jede 20. studenoga, tj. navečer uoči Gospina blagdana, a zapravo je riječ o jelu bogatih i siromašnih, jelu koje simbolički govori o kugi koja je pokosila jedne i druge.
Kaštradina s naših strana
Kaštradina – jelo bogatih i siromašnih Mlečana
Odgovori