UZ POČETAK JUBILEJSKE GODINE MILOSRĐA
Današnji ulazak pape Franje kroz Sveta vrata
Nije novost da su simboli i znakovi, kao i obredne radnje, snažniji od riječi. Simboli se dublje usijecaju u našu svijest i lakše očituju tko smo i što smo. Naša duhovna priroda ne može se svesti na racionalne mostove komunikacije, već se služi i drugim sredstvima. Da je tomu tako, svatko od nas zna polazeći od najobičnijih uspomenama na neku dragu osobu ili događaj. Već od svojih početaka Crkva koristi simbole, a posebno su vidljivi u obredu krštenja. Razlog se krije u našoj prirodi kojoj odgovara komunikacija putem čimbenika koji nisu riječ. Uostalom, simboli snažnije oblikuju i prožimaju našu nutrinu, oblikuju naše vrijednosti te se po simbolima događa dublje razumijevanje. Primjerice, simbol svjetla i svijeće teško može biti zamijenjen nečim “boljim”.
Papa Pio XII. otvara 1950. godine Sveta vrata
Otvaranjem Svetih vrata – a riječ je o otvaranju vratnica na jednom od bočnih ulaza bazilike sv. Petra u Rimu – papa Franjo je danas prijepodne službeno otvorio Jubilejsku godinu milosrđa, i to na svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM. Pritom nas jezik može zbuniti pa moramo znati da se ne radi o nekom prikrivenom poganskom običaju obožavanja jednog predmeta koji bi nas vraćao u srednjovjekovno razdoblje pomame za relikvijama. Ni vrata i vratnice, bile one brončane ili drvene, starije ili mlađe, na papinskoj bazilici ili nekoj izdvojenoj kapeli, nisu sveta stvarnost ili izvori svetosti, nisu ni put u zajedništvo s Bogom. Taj naslov nose zbog znakovitosti koju im pridajemo kao sredstvu koja nas obrednim i simboličkim jezikom želi uputiti na Boga koji je svet i na posljedice dodira sa Svetim koje se imaju očitovati u našem životu. Da će biti onih koji će im pristupati kao nekom magijskom alatu, to nije dvojbeno. Toga je uvijek bilo, a toga ima i danas. Čovjek je po prirodi sklon magijskom ophođenje s onim što se u crkvama koristi na simboličan način. Dovoljno se sjetiti da ima onih koji ne odlaze na spavanje ako prethodno ne poškrope krevet blagoslovljenom vodom ili ne pomažu dijelove tijela uljem iz suvremenih radionica katoličkih alkemičara. Dakle, čim vjera opada, magija raste!
Jubilej 1975. – papa Pavao VI. na pragu Svetih vrata
Uobičajeno otvaranje Svetih vrata na bazilici sv. Petra, a tako i na ostalim rimskim bazilikama, kao i ove jubilejske godine na svim katedralama u treću nedjelju došašća, znak je nutarnjeg stava vjere i poziv Crkvi na trajni povratak Bogu koji je izvor milosrđa. Otvorena vrata simboliziraju Isusove riječ iz Ivanova evanđelja: “Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se” (Iv 10, 9), ali i one druge Isusove riječi: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći” (Lk 13,24).
Rastvorene vratnice simbol su Božje otvorenosti prema svim ljudima. Papa je u današnjoj homiliji kazao da “proći kroz Sveta vrata znači otkriti dubinu Očeva milosrđa koje sve prihvaća i svakome osobno ide ususret. On nas traži, on nam dolazi ususret.” S druge strane, Jubilej milosrđa poziva da se samoga sebe drugačije shvaća i živi, da se postane “vrata”, i to u smislu otvorenosti za Boga i ljude. Tu se otvara izlaz iz brojnih zapetljaja u kojima se nalazi suvremeni svijet, ali i Crkva koja Jubilej milosrđa slavi uz 50. obljetnicu svršetka Drugog vatikanskog koncila. Protivnicima Koncila očito neće ugodno zazvučati današnje Papine riječi u kojima koncilske dokumente vezuje uz “veliki napredak postignut u vjeri” te da nas Jubilej “potiče na tu otvorenost i obvezuje nas ne zanemariti duh koji je potekao iz Drugoga vatikanskog koncila, duh dobrog Samarijanca, kako je podsjetio blaženi Pavao VI. na zaključenju Koncila.”
Nekadašnji način otvaranja Svetih vrata – 1950. g.
Mirna Čudić
Naravno, nisam išla za tim da je 8. prosinca 1965. bio datum zatvaranja Drugog vatikanskog koncila, ali to je tim poruka snažnija, kad se poklopi i Bezgrešna i duh Koncila koji znam da pojedincima smeta. Neki dan sam na jednom blogu čitala komentar jednoga koji se smatra katolikom a pljuca po načinu primanja pričesti na ruku i drugim, kako on kaže, novotarijama koje je donio Koncil, između ostaloga i to da se misa više ne shvaća isključivo kao žrtva nego kao gozba – smeta mu jer previđa one naglaske u Evanđelju da Isus blaguje s nama. Na to je imao samo zaključiti da se Sotona uvukao u Crkvu, a ne uviđa da je Koncil djelo Duha Svetoga! Toliko oholosti, prezira i samozadovoljstva nisam dugo vidjela na jednom mjestu. Hvala Bogu na Papi koji neumorno promiče duh Koncila koji je nadahnuće Duha Svetoga!
Don Ivica Huljev
Sigurno se svetkovina Bezgrešne dobro uklopila i ima svoje snažne poveznice. Ipak mislim da je snažnija podudarnosti s 8. prosinca 1965. Podudarnost s datumom zatvaranja Koncila smatram snažnijim znakom, a vidi se to i po onome o čemu je jučer na Trgu sv. Petra u kratkoj homiliji Papa govorio. Kad se pogledaju komentari o jučerašnjoj Papinoj homiliji na stranicama tzv. tradicionalista, vidljivo je da Papa pogađa u središte stvari. Zbog toga, ali i mnogih drugih stvari, nije omiljen, već se mnogi suzdržavaju izricati svoj sud. Uz to, vidljivo je da Papa u homiliji, kao i u buli “Lice milosrđa”, nije stavio na prvo mjesto oproste vremenite kazne, iako smo sinoć u pojedinim hrvatskim medijima čuli nevjerojatne nebuloze koje pokazuju osnovno neznanje o pojmovima vezanim uz Jubilej milosrđa. Što se nas u Hrvatskoj tiče, mislim da smo iz straha od “propuha” spremniji zatvoriti i vrata i prozore.
Mirna Čudić
P.S. Nije slučajno ni to da je Papa odlučio otvoriti vrata na svetkovinu Bezgrešne, One koja je svojim bezuvjetnim DA Bogu otvorila vrata svoga srca, a i svoje utrobe Bogočovjeku, izvoru Milosrđa. Zato je u molitvi Zdravo Kraljice zazivamo kao Majku Milosrđa, jer je nosila pod srcem i rodila Sina Božjega, u kojemu se zrcali Očevo milosrdno lice.
Mirna Čudić
Naravno da je Božje milosrđe uvijek aktualno i odraz je i plod vječne Ljubavi koja prožima cijeli svemir i sve stvorenje, ali znakovito je da je Papa htio baš u ovom vremenu previranja i velike posrnulosti čovječanstva naglasiti važnost i odgovornost čovjeka da otvori vrata svoga srca Božjoj milosrdnoj, iscjeljujućoj i preobražavajućoj ljubavi. Bog uvijek na jedinstven način progovara u svakom vremenu.