Evo još jednog teksta koji opisuje tijek procesije Za Križen. Objavio ga je 15. travnja 1938. godine A. I. iz Staroga Grada u Novom dobu (1938, 89). U donesenom je tekstu, koliko je meni poznato, prvi put moguće u pismenom obliku, i to nedugo nakon ukidanja, pročitati što se navodilo kao razlog ukidanja starogradske procesije koja je u 3 sata na Veliki petak išla iz Staroga Grada u Dol i vraćala se natrag u Stari Grad. Iako u tekstu ima nedorečenosti, vrijedan je kao svjedočanstvo jednog vremena.
NA VELIKI PETAK
TRADICIJONALNE NEOBIČNE PROCESIJE OD MJESTA DO MJESTA NA OTOKU HVARU
Među ostale lijepe vjerske običaje na otoku Hvaru spadaju osobite procesije među selima u noći Velikog Četvrtka na Veliki Petak. Preko cijele godine naš seljački svijet, umoran od svoga dnevnog rada, rano legne, jer mora zorom da ide na rad. Samo večer Velikog Četvrtka je jedina u godini kada nitko skoro ne misli na spavanje. Neka osobita živahnost, užurbanost vidi se po našim selima. Svak nastoji da večera čim ranije, da se može pripraviti za procesiju. Bolje stojeći težaci pozajmili su svoje stolove i stolice križonoši, koji mora da po starom običaju pogosti više osoba. To nije naime mala procesija u pojedinom selu, jer svaka mora obići pet mjesta, pa se vraća u svoje. Vrboska, Vrbanj, Pitve, Svirče i Vrbanj leže u polukrugu. Procesije se upute oko 11 sati na večer Velikog Četvrtka ovim redom: Vrboska ide u Jelsu, Jelsa ide u Pitve, Vrisnik u Svirče, Svirče u Vrbanj, Vrbanj u Vrbosku, i tako sve okolo, dok se svi povrate odakle su se uputili. Najljepši je pogled na procesije iz sela Vrisnika. U župskoj crkvi, dupkom punoj, mole pobožni Vrisničani, a par pjevača, koji su izabrani među najboljima, pjevaju stare crkvene pjesme. Kada završe, svi skupa mole na glas, te se procesija uputi put Svirača. Najprije križonoša nosi propelo, oko njega duplijeri, svijeće i fenjeri, slijede djeca, odrasli muškarci i ženske. Lijepo je vidjeti bezbrojne svijeće u noći! Vrisnička se procesija sporo miče, a u isto vrijeme i Sviračka se uputila za Vrbanj, pa se nadaleko vide i svijeća vrbanjske procesije, što ide u Vrbosku. Tako cijelu noć od sela do sela miču se vijugave svijetle krivulje, dok zora ne zarudi.
U Vrisniku čekamo procesiju iz Pitava, da proslijedi dalje. Crkva se ispraznila, nekolicina čeka pred crkvom, a djeca javljaju da Pitvani dolaze. Ponavlja se pjevanje u crkvi kao i malo prije, te se onda ide u Svirče. Crkva ovdje podsjeća na bizantski stil sa visokom osmerouglastom kupolom. Obavlja se ista pobožnost, te preko krševitog puta stižemo u Vrbanj. Tamošnja župska crkva posjeduje visoki svijećnjak od srebra, izrađen prije otrag 50 godina. Velika je vrijednost. Od Vrbanja do Vrboske žurno hodamo dobar sat vremena, stupimo u župsku crkvu, koja je svjetskog glasa radi svojih dragocjenih umjetnina t. j. slika po oltarima. Sada su slike zastrte zavjesama, jer je velika sedmica. Na velikom oltaru, raskošno rasvijetljenom množinom svijeća, napravljen je Sveti Grob. Uputili smo se u Jelsu, gdje prispijemo nešto prije 5 sati ujutro. Na to se Pitvani upute put svoga sela, gdje je dovršena njihova procesija, a ja ću kući sa lijepom uspomenom na ovu mističnu noć. Zanimljivo je da u raznim selima nisu tačno isti običaji. U Vrboskoj križonoša se najavi da će nositi Propelo; u Jelsi, Pitvama i Vrisniku to slijedi na sreću, u Svirčima ide na dražbu nošenje križa t. j. nekolicina se natječe i tko ponudi najviše novaca, on je križonoša, u Vrbanju jedne godine je dražba, a druge godine odlučuje sreća. U svakom je selu isti običaj da križonoša mora pogostiti pjevače, nosače duplijera, župnika, crkovinare i još koga poželi. Koji su bogatiji znaju pogostiti i do 200 osoba, kako je bilo prošle godine u Jelsi. U Vrisniku je također bila lijepa gozba. Druga sela na otoku nemaju ove procesije već je samo jedna između Dola i Starigrada, što je sad ukinuto, jer je sudjelovalo premalo puka. Slične procesije kao po našim selima, dandanas su još jedino u Jerusolimu.
Starigrad A. I.
Don Ivica Huljev
Na kraju teksta gdje se spominje Dol i Stari Grad. Dolska procesija nije bila dokinuta, a to znači da autor misli na Stari Grad, što odgovara kazivanju i sitnim bilješkama u župnom arhivu u Starom Gradu!
Pozdrav!
mili plenković
Moram priznati da mi iz teksta nikako nije jasna tvoja primjedba: “U donesenom je tekstu, koliko je meni poznato, prvi put moguće u pismenom obliku, i to nedugo nakon ukidanja, pročitati što se navodilo kao razlog ukidanja starogradske procesije koja je u 3 sata na Veliki petak išla iz Staroga Grada u Dol i vraćala se natrag u Stari Grad.” Nigdje ne vidim ni spomena Staroga Grada i njegove procesije. Ili nešto u ovom tekstu nedostaje?
Don Ivica Huljev
Mislim da je tvoj zaključak potpuno opravdan, iako mislim da se bit problema ne svodi na spizu, što ne znači da ona nije kakav-takav pokazatelj duha kojim je procesija uvelike prožeta te već danas prijeti opasnost da se pretvori u hvarski pasionski festival u kojem Krist može biti samo smetnja. Drugo, da je sve podložno promjenama, to pokazuje ono malo dokumenata sačuvanih iz prošlosti koji govore da je i ta procesija imala razvojne dionice te da prošlost nije ono što i naše predodžbe o njoj. U jednom od slijedećih tekstova donijet ću zapise s kraja 50. godina 20. st. da se vidi već pomalo zaboravljen problem nedostatka križonoša u pojedinim župama, što uvelike može rasvijetliti mnogo toga što se danas isprepliće uz procesiju Za križen.
Pozdrav!
Zvonimir Franetović
Meni je posebno zanimljivo kako su stvari i običaji za koje vjerujemo da se ne mijenjaju, ipak podložni promjenama. Tako iz Vašeg teksta vidim da su prije samo sedamdesetak godina prilike nalagale da „križonoša mora da po starom običaju pogostiti više osoba“, ili „ U svakom je selu isti običaj da križonoša mora pogostiti pjevače, nosače duplijera, župnika, crkovinare i još koga poželi. Koji su bogatiji znaju pogostiti i do 200 osoba, kako je bilo prošle godine u Jelsi.“ Koliko znam, ovo sa 200 osoba je sada pravilo, bez iznimke. Je li ovo doba neumjerenosti i pomodarstva uvuklo pipke i u ovu svetu procesiju?!