ZATVARANJE I OTVARANJE

Nije lako naučiti kako valja gledati. Gledati bez uvida mnogo je lakše, a ponekad i odmara. Umijeće zamjećivanja nužno zahtjeva pozornost koja nije plod huškanja ili spontanih reakcija na sirene koje nas okružuju.  Tko se ne hrani zdravim uvidima, opažanje mu lako otupi i lakše je u njemu zaposjesti prostore želja. Vrijedi to i za crkvena zbivanja u kojima se dohvaća i više od onoga što se pukim gledanjem opaža.

Ovo spominjem jer su se u biskupijama diljem svijeta prošle nedjelje održala slavlja zaključivanja Izvanrednog jubileja milosrđa i zatvaranje svetih vrata. Slike i snimke prisutne su u virtualnom svijetu. Jedna od njih posebno mi je dojmljiva. Kad pogledate kratku snimku iz Bologne – a može se i bez poznavanja talijanskog jezika – lako ćete zaključiti što joj daje posebnu draž. Uz nju stavljam i jednu iz 1933. godine. I jedna i druga daju mnogo više od onoga što se vidi. To što se na prvi pogled ne vidi može se rasvijetliti vrsnim ulomkom iz pera našeg isusovca Josipa Ćurića (Travnik, 1926. – Zagreb, 2012.).

Zasad smo još na putu prema ‘eshatonu’ i moramo voditi računa o poteškoćama, kojima su podložne naše vjerske definicije. Prije svega, sjetimo se da je ljudski govor živa tvorevina koja s vremenom mijenja svoje značenje. Ne smijemo si umišljati da, nakon niza stoljeća, još uvijek shvaćamo termin ‘substancija’ ili ‘transsubstancijacija” u posve istome smislu, kako su ga razumijevali skolastici u XIII. stojeću ili pak saborski Oci u Tridentu. A uz to je i naš hrvatski prijevod terminom ‘pretvorba’ neadekvatan… Povrh toga, ni svi ljudi našega vremena nisu u strogom smislu ‘su-vremenici’. Kao što zvjezdano nebo, što ga u danom trenutku vidimo nad sobom, nije ‘sin-krono’ – jer svjetlosne zrake koje ovog časa stižu do nas nisu od pojedinih zvijezda krenule u isto doba, nego se razlikuju stotinama i stotinama godina – tako su i stanovnici današnjega kruga zemaljskog kulturno i civilizacijski među sobom uvelike ‘razmaknuti’. Globalizacija je, doduše, svima u ruke dala tranzistor i mobitel, ali nas tako nije dovela sve na istu razinu duha i čovječnosti – nego je samo podvojenost naših mentaliteta ozvučila. Mnogi među nama još i danas žive u ‘cinquecentu’ ili, barem, u ‘ottocentu’, od čega ne možemo izuzeti vjernike koji crkvenost i nezabludivost gledaju kroz prizmu fosilizirane tradicije.

Iz: Josip ĆURIĆ, Istina u ljudskome znanju i kršćanskom vjerovanju, u: Filozofska istraživanja, 23 (2003) 4, 881-891.

***

  • Zatvaranje Vrata milosrđa na bolonjskoj katedrali sv. Petra u nedjelju 13. studenoga 2016. Nadbiskup mons. Matteo Zuppi.

 

  • Slavlje otvaranja svetih vrata na papinskim bazilikama sv. Ivana Lateranskog i sv. Pavla izvan zidina u Rimu 1933. godine na početku izvanredne Svete godine u vrijeme pape Pija XI.

← NE ZABORAVIMO KONCIL

NA KRIŽU OSTAJUĆI →

Odgovori

Napomena: Objavljuju se samo imenom i prezimenom potpisani i obrazloženi komentari, pitanja i prilozi.

Autorski tekstovi urednika smiju se koristiti i prenositi bez ikakve dozvole, uz zamolbu da se navede izvor.

WEB DIZAJN I PODRŠKA: STJEPAN TAFRA.