NEBO (PRO)GOVORI ZEMLJI

Uz evanđelje IV. nedjelje došašća - 18. prosinca 2016.

NEDJELJNO EVANĐELJE

Mt 1, 18-24


Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

 

Mladi par Marija i Josip žive u Nazaretu. Dok se nalaze u prvom stupnju braka ulaze u ostvarenje neočekivanog i zbunjujućeg Božjega nauma. Redovitost njihova života prekida Marijina trudnoća u razdoblju koje se koliko-toliko može prevesti s našim pojmom zaruka. U tom razdoblju u trajanju od godine dana “zaručnici” ne žive zajedno. Zapetljaj počinje kad je jasno da djetetov otac nije Josip. Drama je to koja sluti na najgore. I Marija i Josip su time ugroženi. Nad Marijom visi smrtonosni mač Mojsijeva zakona, a Josip se izlaže sramoti. Posljedice su unaprijed poznate. U takvom stanju od Josipa se očekuje da učini ono što predviđa Zakon i time će stvar biti riješena ili da Mariju otpusti. Matej kaže: “A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.” Kako bilo da bilo, Josip u središte stavlja Marijino dobro, a ne Zakon. Uostalom, Zakon služi čovjeku, a ne čovjek Zakonu. Kad Matej kaže za Josipa da je “pravedan”, onda se time otkriva Josipovo revno vršenje Zakona. Međutim, Josip nadilazi uskoću Zakona i prepoznaje širinu osobe. Drugačije rečeno, Josip se odnosi prema Zakonu na način da je Zakon u službi ostvarivanja ljubavi, a ne obrnuto. Josipova pravednost temelji se na ljubavi koja poštuje Marijinu slobodu. Uostalom, takvo držanje dobit će svoju puninu u Kristu, jer i Isus je uvažavao Zakon, ali ga je tumačio u svjetlu Božje ljubavi.

Bog plodonosno i neočekivano djeluje

Zaključujemo: ljudi vjere uvijek stavljaju dobro osobe na prvo mjesto. Može li biti snažnije poruke iz koje se zrcali navještaj Radosne vijesti za ovo naše današnje vrijeme. Norme i pravila nikada ne mogu dokraja ukazati na dobro osobe kao što je to pokazao život Isusa Krista. Nije se utjelovila ideja, nauk, norma ili dogma. U krilu Djevice utjelovio se Božji Sin da bi među nama ljudima zaživio životom koji nam pokazuje kako živjeti iz otvorenosti Bogu i čovjeku. Kao što je bilo u životu Marije i Josipa, tako i u našoj svakodnevici postoje stanja koja se ne mogu razriješiti bez uplitanja Neba. Znaju to ponajbolje ljudi koji su kušali mračne strane života, ali i svaki čovjek ponaosob u svom životnom lutanju. Uplitanje Neba nije samo u providonosnom djelovanju koje izmiče našem razumijevanju. Nebo se upliće u našu svakodnevicu da bismo razumjeli na što smo pozvani, da možemo prihvatiti i razumjeti život na način kako se Bog odnosi prema svijetu. No, nije uvijek lako prepoznati Boga na djelu, jer Bog iznenađuje svojim dolaskom i svojim planovima. Kad nam ide dobro, kad se život odvija po našim planovima i kad stječemo samopouzdanje u svom hodu, onda izgleda da Bog s time nema veze. No, kad se pojave teškoće, očekujemo njegovu pomoć. Prepoznati ga nije uvijek lako, posebno kad je ‘voda do grla’. Razlozi neprepoznavanja Božjeg prolaska, njegovih nauma i njegovih poticaja su višestruki, a među njima veliko mjesto pripada našoj sljepoći srca i prethodnim iskustvima, ali i predrasudama o Bogu koji bi trebao djelovati kako to mi očekujemo.

Baš u Galileji poganskoj

Marija i Josip su živjeli u zabačenom Nazaretu, ali su bili veliki u Božjim očima. Ni veći ni manji od ostalih ljudi, jer Bog nije pristran i ono neznatno često posluži najvećim Božjim planovima. Pismo ih predstavlja kao ljude koji računaju s Bogom. To je ono nosivo u poruci ulomka i važnije od bilo kakvog interesa za reportažna saznanja o Josipu i Mariji. Stanje koje su prolazili bilo je veoma mučno. Zato je važno uočiti da Matejev tekst na poseban način dotiče Josipa. Vjerojatno je i Josip kao i njegovi vršnjaci imao planove sukladno običajima svoga naroda. Njegovu dvojbu rješava Nebo. Kad Matej kaže da mu se u snu javlja anđeo Gospodnji, onda, koristeći se drevnom starozavjetnom slikom Božjeg posredovanja za ljude, zapravo kaže da Bog Josipu pročišćava pogled i da Josip vjerom spoznaje što mu je činiti. Ostaje uz Mariju i time zauvijek ostaje Isusov “otac”. Skrb za Isusovo ljudsko lice povjerena je Josipu, a to je nesumnjivo važnije od biološkog očinstva. Josip je izabran da u svjetlu njegova lika Isus odraste, da iz njega zadobije duhovno obličje čovjeka. To da mu Josip treba nadjenuti ime koje nije ni Josipovo, pa ni Josipova oca, govori da s Isusom započinje novi svijet. Ime je program koji otkriva da bez Isusa svijetu nema spasenja. Drugo, anđeo Josipa oslovljava kao sina Davidova, kao izdanka mesijanske loze Davidove. Kao da ga time podsjeća na korijene koji obvezuju u sadašnjosti i ukazuju na njegov poziv: biti na strani drugih, a ne zarobljen osobnim interesima.

Bit će s nama i onda kad mi nismo s njim

Na kraju Matej otvara nepregledno obzorje unoseći zaključak da se sve to dogodilo kako bi se ispunilo davno proročanstvo o rođenju nasljednika kralja Ahaza koji će svojim djelovanjem biti znak koji govori da Bog ne zaboravlja Izraela. Matej proročanstvo promatra u svjetlu konačnog ostvarenja, jer Marija donosi svijetu Onoga koji je potpuno S-nama-Bog. Time je ujedno izrečen pogled na cjelokupno Isusovo djelovanje koje svjedoči da je Bog oduvijek i zauvijek s nama, pa i onda kad mi nismo s njim.

Uz to, evanđelje posljednje nedjelje došašća vrstan je poticaj obnovi vjerničke svijesti: Bog dolazi u stvarni život ljudi i susreće se s našim stvarnim problemima. Ne treba nam neko religijsko-magijsko pročišćenje duha da bi se Bog zaputio k nama, pa ni gomila zasluga da bismo mu omilili. Bog se bezuvjetno služi i daruje ljudima da bi svijetu darovao uvijek novi izlazak u slobodu. Pritom nas raduje da Pismo neopozivo pokazuje kako maleni, neznatni i prezreni nisu suvišni u Božjim očima. Primjer Josipa i Marije veliko je nadahnuće našim životnim zapetljajima, posebno obiteljskim dramama, lomovima, nevjerama i izdajama, materijalnim i odgojnim krizama. Mladi nazaretski par govori da se suvremenim životnim teškoćama može pristupiti mimo većinskih pravila, da se može slijediti Božji poziv: stavljati dobro drugih osoba na prvo mjesto, a ne graditi život zanemarujući ili gazeći druge. Kad se čini po njihovu primjeru, onda neće izostati glas Neba koji nam otkriva gdje nam se valja založiti i koje su naše prave vrijednosti.

← “NE” SUHOPARNIM SHEMAMA

SVETAC KOJI NAJAVLJUJE NESREĆE →

Odgovori

Napomena: Objavljuju se samo imenom i prezimenom potpisani i obrazloženi komentari, pitanja i prilozi.

Autorski tekstovi urednika smiju se koristiti i prenositi bez ikakve dozvole, uz zamolbu da se navede izvor.

WEB DIZAJN I PODRŠKA: STJEPAN TAFRA.