Riječ uz svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2017.
EVANĐELJE BOGOJAVLJENJA
Mt 2, 1-12
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
’A ti, Betleheme,zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pāsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
***
Matejeva pripovijest o putovanju i poklonu mudraca (grč. magoi) s istoka predstavlja jednu od nosivih slika božićnog vremena s kojom smo odavno srasli. Kakav bi to bio Božić bez triju kraljeva u našim jaslicama? Izgleda da nam je nemoguće nadići naslijeđene ikonografske prizore Kristova rođenja, što nije ni nužno, no potrebno je doći do izvora na kojem se uvijek iznova dade kušati slast svježine Božje riječi. U okviru ove teme nećemo ulaziti u sve pojedinosti zapadnjačke slike o magima koja se uvelike razvila pod utjecajem Tertulijana koji je mudrace “pročitao” kao kraljeve u kontekstu Iz 60, 5-6 i Ps 72, 10 s kojima nas dariva liturgija riječi svetkovine Bogojavljenja. Međutim, Matejevo pripovijedanje nije zatvoreno u reportažno kazivanje niti se svodi na reportažu o jednom putovanju i zanimljivim putnicima s istoka. Valja doći do dubine teksta. Ulomak nam otvara oči za razumijevanje životnog putu vjere svakog čovjeka i otvara nam uvid u objavu identiteta Isusa Krista kakvim se očitovao tijekom cijeloga života. Što bi to trebalo značiti? Naime, Matejev tekst nije reportažni prikaz jednog događaja iz Isusova djetinjstva u kojem se donose dojmljive kronološke činjenice jednog zbivanja, nego sadrži istine vjere koje imaju ulogu oblikovanja držanja iz vjere svakoga tko krene na put nasljedovanja Isusa Krista. Riječ je o veoma bremenitom tekstu u kojem se svjetlom Kristova uskrsnuća, ali i dubokim vjerničkim iščitavanjem Staroga zavjeta, očituje spasenjsko značenje Isusa Krista za sve ljude i identitet nas ljudi u tom svjetlu. Pisca ponajprije vodi želja da Židovima, koji su prihvatili Isusa kao Krista, progovori na razumljiv način, da Isusa predstavi kao ispunjenje Pisma i mesijanskih nada. Mudraci su, kaže Matej, ugledali zvijezdu na istoku i prepoznali da im valja krenuti na put do novorođenog kralja židovskog. Rasprave o identitetu zvijezde, u smislu nekog prirodnog fenomena na koji bi se pozivali mudraci, uvijek će izazivati pozornost znatiželjnih ljudi, kao i različita tumačenja, no očito je da, motri li se tekst biblijskim kriterijima, zvijezda o kojoj govori Matej sjaji na nebu Pisma, a ne na kozmološkoj karti. Bez starozavjetnog teksta o Bileamovu proročanstvu iz Knjige Brojeva u kojem se kaže da “od Jakova zvijezda izlazi…” (Br 24, 17), teško ćemo naslutiti kamo nas tekst vodi. To, razumije se, ne isključuje naglasak na traganju iz poganstva u kojem mudraci prepoznaju objavu u prirodi i po njoj dolaze do Objave.
Božja riječ preusmjerava
Za nas je također važna poruka da mudraci ne dolaze do Betlehema slijedeći zvijezdu, što se rijetko kada ističe u poetskom izričaju, nego – kao što Matej pripovijeda – iz povjerenja u Pismo koje ih iz Jeruzalema dovodi do mjesta »gdje bijaše dijete«, i upravo se nad tim mjestom zaustavila zvijezda. Stoga, prepoznati da nam Božja riječ otkriva kamo nam je ići, da nas stavlja na put koji vodi prema cilju životnog putovanja, to je zadaća kojom kršćani snaže i obnavljaju svoju odluku za Krista. To dakako nije jedini naglasak. Drugo, slijedeći zvijezdu dolaze do Jeruzalema, ali nad Jeruzalemom ne sjaji zvijezda. U Jeruzalemu stranci s istoka susreću suprotnost nad kojom ne može postojati znak koji vodi do cilja. Šokantna je činjenica da Matej predstavlja uznemirenost Heroda i cijelog Jeruzalema, a sva radost Izraela dolazi iz nade u dolazak Mesije. Zašto bi bili uznemireni? Za Heroda, koji nije bio Židov, znamo kako se je obračunavao s mogućim suparnicima i na koji je način okrvario ruke krvlju članova svoje rodbine za koje je slutio da bi ga mogli svrgnuti s vlasti. I Herod i sav Jeruzalem su uznemireni. Nečuveno! Njihova uznemirenost dolazi iz straha od gubitka stečenih položaja društvene i religijske moći. U tomu se prepoznaje stanje odbacivanja Isusa koje će svoj vrhunac dobiti u posljednjim satima njegova života. Iako su Herod, svećenici i pismoznanci u Jeruzalemu, ne vide ono što vide mudraci s istoka. Drugi šok izaziva činjenica da Herod saziva glavare svećeničke i pismoznance koji ukazuju na Betlehem, mjesto o kojem govori prorok Mihej. Tako Herod “pomaže” u dolasku do cilja. Pismoznanci, koji su u službi Pisma, nisu njime pokrenuti. Znaju za Betlehem kao mjesto Mesijina rođenja, ali ostaju u Jeruzalemu nad kojim ne sjaji zvijezda, nego sigurnost njegova položaja. Dakle, bezbožno znanje o Bogu i vjera u Boga razlikuju se i očituju po životnom držanju.
Betlehem – uvijek blizu i uvijek daleko
S druge strane, mudraci (magi), a oni se bave onim što Pismo zabranjuje, dopuštaju da ih Pismo pokrene i da tako dođu do cilja svoga putovanja. Vide jer su iznutra razbuđeni svjetlom koje onima koji su zaslijepljeni svojim interesima i lažnom slikom Boga nije vidljivo. Teško se oteti dojmu da opća uznemirenost u Jeruzalemu nije dovelo do promjene u njima. Iako su bili upoznati s Pismom, ostaju zatočenici straha. Iako im je Betlehem bio pred vratima, vrata srca su im ostala zatvorena za put koji vodi do njihove promjene. Usto, Matej nam kaže da mudraci »otiđoše drugim putem u svoju zemlju«. Zacijelo u tomu možemo iščitati dubinu poruke koja pogađa i naše živote. Kući se ne vraćaju vođeni zvijezdom, već nošeni unutarnjim svjetlom koje je zasjalo iz susreta s Kristom. Dakle, kad se životom kuša Božju prisutnost, onda se nedvojbeno događa promjena životnog smjera. Tko susretne Boga i dopusti mu da ga zahvati, taj se preobražen vraća svojoj svakodnevici. Kao i mudraci s Istoka, tako i mi, pored teškoća i neizvjesnosti, pozvani smo svoje darove predati u službu ljudima, tj. u službu istih ciljeva radi kojih je Bog postao čovjekom. Stranici, oni koji nisu imali udio u vjeri Izraela, koji nisu poznavali pravila čistog i nečistog, dolaze do Boga koji se rađa za sve ljude i pred njim otvaraju svoje darove i pokazuju poklonstveni stav. Tako gledajući kroz mudrace vidimo da usrećujući koraci nisu isto što i Herodova skrb za vlastiti položaj, nego koraci koji život vide kao put kojem je cilj darivanje. Stoga je jasno da sreća nije u onome što činim za sebe i vlastiti probitak, nego u onome kako se odnosim prema drugima.
I danas drugim putem
Drugo, poruka Matejeva teksta stavlja naglasak i na činjenici da nema granica vremena i prostora, kultura i civilizacija koje bi bile neprikladne da se iz njih krene na put prema Bogu koji se u svome Sinu očitovao kao ljubav za sve ljude, ali ni naroda koji bi bio drugorazredan, pripravnički ili za Boga neprikladan. Bogojavljenje kaže da Bog ne stavlja naglasak na jednoj kulturi, nego na mogućnosti koja je vlastita svim kulturama – čežnji prema dobru koja je upisana u svakom ljudskom srcu i iz koje se rađaju unutarnji poticaji. Kad se odatle polazi, onda se vide znakovi koji vode do cilja, ali samo nas svjetlo Božje riječi – s Isus je Riječ Očeva – dovodi do cilja nad kojim se zaustavlja zvijezda, mjesta koje usrećuje jer se pred njim čovjek očituje u svom poklonstvenom stavu. Jer kao što je Pismo mudrace s istoka preusmjerilo, tako je Božja riječ za sva vremena kriterij po kojem se u svojim traganjima trebamo preusmjeravati. Ono što nas kršćane time nužno ohrabruje tiče se našeg života. I danas se Bog »rađa« u uvjetima suvremenog svijeta. Na društvenom, religioznom i političkom nebu ima obilje znakova koji ukazuju da bismo trebali odlučnije ići prema Bogu kako bismo obnovljena srca, tj. »drugim putem« mijenjali svoju svakidašnjicu. Stoga, slaveći Bogojavljenje u sadašnjem trenutku Crkve i društva, valja reći da nama kršćanima ne može pomoći zaslijepljenost prošlošću i ruševinama prošlih ostvarenja, nego Duhom Svetim pokrenuto traganje za načinima koji će omogućiti da i naši suvremenici krenu na put prema Bogu i prepoznaju u njemu svjetlo za lakše ophođenje s onim što narušava čovjeka i njegovo dostojanstvo. Na tom putu može biti mnogo prepreka koje nastoje zatrti svjetlo, kako je to uvijek i bilo, no kad je nutrina dovoljno razbuđena, onda se kad-tad dolazi do cilja.
Odgovori