Riječ uz evanđelje Nedjelje krštenja Gospodinova, 8. siječnja 2017.
NEDJELJNO EVANĐELJE
Mt 3, 13-17
Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!
Nedjelja krštenja Gospodinova zatvara božićni krug liturgijske godine. Pred nama je početni korak Isusova poslanja u kojem i mi prepoznajemo svoje poslanje iz vjere, poslanje u koje smo uvedeni sakramentom krštenja. No, i kad završi božićno vrijeme, kršćani ne mogu mimoići bogojavljenje na Jordanu. Ne smijemo smetnuti s uma da nas božićno vrijeme ne susreće s Isusovim djetinjstvom kao da bi ono po sebi bilo važno. Ne, riječ je o proslavi bogojavljenja koje nalazimo u događajima koji su povezani uz Isusovo rođenje, ali i u događaju na Jordanu koji nam predstavlja odraslog Isusa na izlasku iz skrovitosti i na ulasku u javni život. Događaj na Jordanu znači očitovanje istinskog Božjeg lica koje će se pokazivati u svojoj brižnosti prema ljudima na putovima Isusova javnog života. Tu nam posebno mogu pomoći Rahnerove riječi: “Božić bi mogao ostati ljupkim blagdanom dražesnog djeteta, a mi ne bismo razumjeli njegov smisao kad taj blagdan ne bismo shvaćali kao početak jednog životnog puta koji, kroz sve ponore ljudskoga, vodi čovjeka u blaženo ispunjenje koje je skriveno u neshvatljivom otajstvu Boga”.
Ulazak u Jordan – iskorak u naše oslobođenje
Na rijeci Jordanu, snažnom simbolu Izraelova identiteta, susrećemo Isusa i Ivana. Imajući u vidi smisao Ivanova uranjanja u vode Jordana, razumljivo nam se nameće pitanje o smislu Isusova zahtjeva da ga Ivan “krsti”. Doći na Jordan i htjeti da te Ivan krsti, značilo je očitovanje spremnosti na promjenu života, pristanak na znak koji govori u prilog spremnosti na drugačije življenje. Isusov ulazak u vode Jordana nije znak kojim Isus sebe predstavlja kao grešnika u nizu grešnih ljudi, već ulazak u Jordan označava ulaženje njegova poslanja u ljudsko stanje koje je grijehom narušeno i grijehom označeno, stanje koje je potrebno izbavljenja i pročišćenja. Ulazak u Jordan znači odgovor na pitanje o smislu Isusova poslanja. Došao je ne da ostane po strani, izvan grešnog svijeta, nego da iz ljudskih mogućnosti pokaže da je Bog s nama, da poznaje i susreće naše slabosti i naše jade, da ne satire, da će po njemu Duh Božji donositi izbavljenje. Potom se otvaraju nebesa i dopire riječ koja rasvjetljava nazočnima tko je onaj koji je došao na Jordan. Drugo, s Jordana započinje Isusov hod među ljudima kao očitovanje hoda kojim Bog oduvijek prolazi našim životima. Od Jordana započinje životno propinjanje, usmjerenje i držanje kojim je Krist ljude izvodio na svjetlo i davao im snagu da se otvore preobražavajućoj Božjoj ljubavi.
Ima, znamo, nešto sudbonosno na Jordanu za naše razumijevanje Kristova poslanja. Naime, na Isusovu suđenju Pilat poziva Isusa da se brani, da dokaže svoju nevinost, no Isus šuti. No, upravo se u tomu prepoznaje Božji govor. Naime, Božji govor ne dopire do ljudskog srca i nije razumljiv u buci nasilničkih optužaba među smrtnicima kad se čovjek obruši na čovjeka i kad jedan drugomu presuđuju. U tim i takvim situacijama pomračena je slika Božja u nama, jer su u ljudskim srcima – biblijski rečeno – zatvorena nebesa. S druge strane, jordanski je događaj usko vezan uz Božji glas. Glas je dopirao – kako navodi Matej – iz otvorenih nebesa. »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina!« – odjekivalo je potvrđivanje božanskog izvorišta Isusova djelovanja. Na Jordanu se nesumnjivo »oglasio« Otac. To što se Nebo oglasilo, znak je da ima ušiju koja su toliko pročišćena da Isusova prisutnost u njima odjekuje snagom koja ima svoj izvor u Bogu, a ne u ljudskom naprezanju i ljudskima projektima. Jordan znači bogojavljenje Božjih i ljudskih mogućnosti. Bog se očituje u svojoj trojstvenoj snazi kao bezuvjetna ljubav za ljude i otkriva da nas oduvijek ljubi unatoč našem odbacivanju Boga. Drugo, vidljive su i naše mogućnosti: moguće je živjeti iz sinovstva koje se rađa iz povjerenja u Krista. Usto, jordanski događaj pokazuje da Bog ne uzima “masku” kako bi na sceni ljudske povijesti odigrao ulogu ili da bi lakše s nama manipulirao. Božji Sin dolazi kao istinski čovjek koji neće ostati pošteđen udara ljudske zlovolje.
“Da” čovjeku, “ne” grijehu
Isusov dolazak na Jordan, njegovo svojevoljno prepuštanje Ivanovu znaku, nije bez razloga bilo od presudnog značenja za život prvih kršćana. Na Jordanu je potvrđeno da u Kristu naš pogled prema Bogu ne nailazi na zatvorena nebesa. U Kristu je Bog darovao čovjeku pogled u otajstvo svoga srca koje je otvoreno i iz kojeg svim ljudima dopire glas: »Ti si Sin moj ljubljeni!« Stoga će nakon dolaska na Jordan Isus započeti živjeti svoju uronjenost u grešno čovječanstvo, solidarnost s nama ljudima. Isusov ulazak u vode Jordana poziva kršćane da se ne ustručavaju ulaziti u mučne i grijehom opterećene strukture te svojom sposobnošću, nepotkupljivošću, bratsko-sestrinskim odnosima, iznutra mijenjati oštećenja smisla, ma koliko pritom, kao i Krist, morali prolaziti putovima nerazumijevanja, odbacivanja i nasilničkog stradavanja. Kršćani su također pozvani predanije zakoračiti u povijesnim naslijeđem opterećene crkvene strukture, bistriti pomračene perspektive i zauzimati se za Crkvu koja se uvijek iznova pročišćava na vrelu Isusova poslanja. Slijedeći Kristov primjer kršćani moraju pomoći da u Crkvi ne uzmanjka pravodobne proročke britkosti i bogomdane samokritičnosti. Nije na Crkvi biti u skladu s posljednjom modom, nego Evanđeljem nadići idolatriju moda koje čovjeka otuđuju od njegova izvornog smisla. S tim u vezi je razumljiva bojazan da Crkva, vodeći se brigom za osiguravanje slobode djelovanja, ne pristane na mentalitet zlatne krletke u kojoj je njezino poslanje lišeno misijskog žara u prilog topline građanske religije. Nije stoga nevažno uočiti da nakon Jordana evanđelja Isusa smještaju u pustinjsko ozračje odlučnog odbacivanja napasti.
Odgovori