Sugestivnost prizora, moć slika i snaga pogleda nikada nije dosegla pobjedonosni uspon kao u vrijeme baroka. To, istina, ne vrijedi za svaki dio Europe u jednakoj mjeri, no barokna razigranost, sjaj i pokretljivost slika i kipova u katoličkim crkvama, težila je približavanju neba zemlji, i to u svim dijelovima svijeta gdje je katolicizam obilno koristio barokni način izražavanja. Mnogo toga ne bi bilo moguće da onodobno društveno-religiozno ozračje, kojim su natopljene i oblikovane brojne scenografije i religijske imaginacije, nije vezivalo senzibilnosti ljudi s religijskim silnicama toga vremena. Da je to tako bilo možemo vidjeti u današnjim svetačkim slavljima s festivalskim i folklornim značajkama, posebno u nekim dijelovima Sredozemlja. Nama danas mnoga slavlja iz prošlosti izgledaju nerazumljiva ili se nameću kao predmet čuđenja, no za ljude baroknog duha i ukusa bile su to prave poslastice i sidrišta duše.
Kartografija baroknih posebnosti dovodi nas do jedne od najpoznatijih procesija proisteklih iz baroknog imaginarija. Razumljivo, opet smo u Italiji. Put nas vodi u pokrajinu Campobasso, odnosno u istoimeni grad gdje se svake godine na Tijelovo u prijepodnevnim satima održava procesija u čijem središtu je 13 misterija. Pritom aktivno sudjeluje oko 200 ljudi koji nose 13 “živih slika”, odnosno prizore koji na barokni način prikazuju 13 svetaca u kontekstu njihova kulta i pripadajućih alegorija. “Žive slike” uključuju najviše djecu, ali i odrasle. I jedni i drugi se postavljaju uz potpornje i na nosila kako bi bez opasnosti prošli tradicijski “đir” po gradu. Uz svaki misterij nalazi se i natpis koji govori o kojem je svecu ili otajstvu riječ. Misteriji izlaze ovim redom: Izidor, Krišpin, Marija Magdalena, Leonard, Rok, Januarije, Antun Opat, Abraham, Mihovil, Uznesenje Marijino, Bezgrešna, Nikola i Srce Isusovo.
Kad se sve zbroji i oduzme, zanimljivo je i dojmljivo pogledati “mirakul” iz Campobassa. Valjda neće nekoga potaknuti da predloži nešto slično i da pokuša uvesti festivalsku dopunu u naše procesije. Budući da kod nas uvijek bolje prolaze “scenografije” iz prošlosti, kao i kandidati za barokne uloge, svašta je moguće.
Don Ivica Huljev
Nema čega nema!
Ante Gverić
A di samo nađeš ovo…😂
Bilo bi zaineresiranih kod nas za ‘duhovnu nadogradnju’ ovakvog tipa, siguran budi.