Crtica o naslovu biskupa koji stoluje u Hvaru
U buli imenovanja dubrovačkog svećenika dr. don Petra Palića novim hvarskim biskupom – a bulu potpisuje papa Franjo – oslovljava ga se kao hvarskog biskupa. Taj naslov je razumljiv i uvriježen zbog biskupskog sjedišta u gradu Hvaru, što se redovito vidi i u naslovu brojnih drugih (nad)biskupija. Međutim, povijest najmanje biskupije u Republici Hrvatskoj bilježi i prošireni naziv koji ni u kojem slučaju nije rijetko ili ishitreno upotrebljavan. Povijesna vrela bilježe da do 1888./1889. god., osim naziva “hvarski biskup”, veoma često se koristio naslov “hvarski i brački biskup”. Otok Vis je bio izostavljen, jer je naziv očito bio vezan uz činjenicu da je biskupija uključivala prostor dviju općina (komuna): Hvarsku komunu i Bračku komunu. Vis je, znamo, stoljećima pripadao Hvarskoj komuni pa se u naslovu podrazumijevao kao njezin sastavni dio. Da je spominjanje Brača i Visa u naslovu biskupa i biskupije stara praksa, ponekad izgleda neuvjerljivo. Međutim, to potvrđuju brojni povijesni izvori koji nam ne daju za pravo nijekati ono što je iz vrela sasvim razvidno.
Ovdje ćemo se zaustaviti samo na onom dijelu koji se tiče otoka Visa u naslovu biskupa. Zahvaljujući komiškom općinskom arhivu, koji je pohranjen u Državnom arhivu u Splitu, znamo da je viški načelnik Niko pl. Jakša poslao komiškom načelniku Andriji Giaconiju 22. prosinca 1888. god. pismo u kojem mu javlja da ga je izvijestio nadbiskup Fulgencije Carev o odluci pape Lava XIII. kojom je okrunio staru želju Višana (Un vecchio desiderio dei Lissani è stato coronato da felice successo) te se uz naslov “biskup hvarski i brački” može dodati i “viški” te da o tome obavijesti Župni ured u Komiži. Naime, nadbiskup Carev, koji je prije toga bio nadbiskup u Skoplju, tek je 20. siječnja trebao biti ustoličen u Hvaru, a na ustoličenju su sudjelovali i viški i komiški načelnik.
Nažalost, građa viškog općinskog arhiva iz tog vremena nije očuvana pa ne možemo podrobnije saznati koliko je i na kakav način u spomenutom nastojanju oko naslova bio zauzet viški načelnik Jakša, a, kako izgleda, ni u Hvaru nema podrobnijih spisa. Župni arhiv u Komiži ima u urudžbenom zapisniku upisan predmetni upis primljene obavijesti od strane komiške općinske vlasti, ali nema sačuvanog prijepisa pisma. Dakle, u urudžbenom zapisniku je komiški župnik don Ivo Bojanić zapisao: Dostavlja u prepisu pismo Gosp. Nikole plemića Giaxae Viškog Načelnika, kojim je isti mjestnom Gosp. Načelniku javio da će odsle naš Biskup zvati se “Biskup Hvarski-Brački-Viški” uslied molbe Gosp. Plemića Giaxae uslišane od Njegove Svetosti Lava Pape XIII. U listu Katolička Dalmacija od 3. siječnja 1889., među domaćim vijestima, nalazi se slijedeće: Po želji Višana a po nastojanju viškog načelnika pl. Jakše i preuz. nadbiskupa Careva, hvarski biskup odsle, po dozvoli Sv. Stolice, svome naslovu “biskup hvarski i brački” nadodati će i rieč “viški”.
Ovdje, kad smo već kod ove teme, zgodno je navesti i jednu bilješku iz knjige o velebnom hvarskom biskupu Stratiku: Biskup Stratiko u svom izvješću Kongregaciji koncila iz god. 1787. kaže da hvarski biskup nosi naslov i bračkog biskupa zbog toga što mu otok Brač daje obilniju desetinu nego otok Hvar dijeleći je sa župnicima (ASV, n. dj. f. 6). (Iz: Stjepan KRASIĆ, Ivan Dominik Stratiko (1732-1799). Život i djelo, Književni krug Split, 1991., 243.)
Osim velikih otoka biskupija uključuje i niz manjih: Palagružu, Biševo, Svetac (Sv. Andrija), Šćedro, Paklene otoke, itd. Valja reći da je biskupija teritorijalno proširena 1800. god. kad je odlukom austrijske vlasti otok Svetac – koji je bio sastavnim dijelom naslovne opatije sv. Andrije “in Pelago”, kojoj su pripadali istoimeni otok Svetac, nekoliko zemljišta na Visu i nekoliko zemalja oko Splita – pripojen komiškoj župničkoj nadarbini, a do tada je Svetac bio u sastavu Splitske nadbiskupije. Agrarnom reformom je otok Svetac postao vlasništvo dotadašnjih obrađivača (kolona), no Župa sv. Nikole je do danas ostala vlasnik jednog malog “otoka” koji je pripadao drevnoj benediktinskoj opatiji sv. Andrije, a to je hrid Kamik do Sveca. Eto, tako je komiška župa – a možda se varam – rijetka župa koja u svojem vlasništvu ima jednu poveću morsku hrid nad kojom Republika Hrvatska ima pravo prvootkupa.
Odgovori