Posljednjih godina javlja se veći interes za ženu oko koja su vezani mnogi nesporazumi. Riječ je o Mariji Magdaleni. No, kako to obično biva, nesporazumi lako potiču nove nesporazume ili se koriste za jačanje starih i otprije poznatih svrstavanja. Obnovljeni liturgijski kalendar Katoličke Crkve iz 1969. godine, oslonjen na četiri evanđelja, ne izjednačava Mariju Magdalenu s javnom grešnicom iz Lukina evanđelja. Na zahtjev pape Franje je 2016. godine njezin spomendan 22. srpnja uzdignut na stupanj blagdana. Dakle, dobila je liturgijski stupanj predviđen za apostole.
Svjedokinja Uskrsloga
Na školskom vjeronauku nije rijetkost sresti pitanja: Govore li evanđelja istinu o Mariji Magdaleni? Je li Crkva krivotvorila njezin lik? Put do odgovora vodi preko osnovnih znanja. Najprije je važno znati da Mariju Magdalenu spominju sva četiri evanđelja. Uz njezino se ime redovito spominje Magdala kao njezin zavičaja. Riječ je o ribarskom mjestu na zapadnoj obali Genezaretskog jezera udaljenom 30 km od Nazareta. U kanonskim evanđeljima, a to su Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo, spominje se 12 puta kao jedna od najvažnijih žena iz kruga Isusovih pratitelja. U Lukinu evanđelju je među ženama koje je Isus ozdravio i koje su ga pratile i posluživale mu iz svojih dobara. Stajala je blizu Isusova križa i promatrala njegov ukop. Izložena opasnoj blizini križa, stoji kao znak prodorne ljubavi koja ne uzmiče pred opasnošću da i njezin život strada zbog blizine Raspetome. S njom će doprijeti vijest o Isusovu uskrsnuću do apostola. S tim u vezi je dobro poznato da joj se pridaje naslov “apostol apostola”, kako nalazimo i kod Tome Akvinskoga, dok joj kršćanski Istok daje naslov “ravnoapostolna”. Novozavjetni portret Marije Magdalene predstavlja ju kao prvu svjedokinju Uskrsloga i prvu glasnicu po kojoj su apostoli primili vijest o Isusovu uskrsnuću.
Prekrivena povijesnim slojevima
U zapadnoj crkvenoj predaji, odnosno u zapadnoj Crkvi, Marija Magdalena je poistovjećena s bezimenom javnom grešnicom iz Lukina evanđelja koja je Isusu suzama oprala noge, ali i s Marijom iz Betanije, Lazarovom i Martinom sestrom. Danas je takav pristup odbačen. Radi se o tumačenju za koje je uvelike zaslužan papa Grgur Veliki koji je 591. godine u svojoj 33. homiliji tri žene sjedinio u jedan lik, što valja razumjeti iz konteksta vremena u kojem je djelovao. Time je na Zapadu prevladavalo mišljenje da je Marija Magdalena prije obraćenje bila prostitutka, odnosno da je riječ o ženi koju spominje Lukino evanđelje u 7. poglavlju. Takav se pogled najbolje vidi po načinu kako su je umjetnici prikazivali i kako je u književnim djelima opisana. U povijesti umjetnosti redovito susrećemo razgolićeni lik žene s dugom raspuštenom kosom koja odjećom nalikuje na egipatske pustinjake. Uz nju je redovito lubanja kao simbol pokore i raskajanog srca. Takav ikonografski govor ne pozna kršćanski Istok, iako u istočnim predajama ima nešto od pokorničkog duha u tumačenju njezina lika. Starogrčka predaja kaže da je kasnije živjela i umrla u Efezu, kao i Isusova majka i Ivan, ljubljeni apostol, dok je na Zapadu prevladalo mišljenje o njezinu svršetku u Francuskoj. Srednjovjekovna “Zlatna legenda” kaže da je sa sestrom Martom i bratom Lazarom naviještala Evanđelje u Francuskoj. Ponekad je na Zapadu vidljivo da su novozavjetna Samarijanka s Jakovljeva zdenca i Marija Egipatska iz 4./5. st. obojale lik Marije Magdalene.
Lukino evanđelje u 8. poglavlju kaže da je Isus iz nje istjerao sedam zloduha. Što se sve može misliti pod sedam zloduha, nije do kraja jasno. Taj je navod bio dovoljan da se Mariju Magdalenu poistovjeti sa sedam smrtnih grijeha. I ne samo to. U njoj se prepoznavala žena neobuzdane seksualne strasti pa su umjetnici često utkali erotske crte u prikaz njezina lika.
U vrtlogu gnoze i unosnih krivotvorina
Gnostički spisi iz 2. i 3. st., pronađeni krajem 19. st. i u egipatskom Nag Hammadiju 1945. godine, neupućenima se lako mogu učiniti kao spisi koji su po vrijednosti i sadržaju jednaki kanonskim evanđeljima. Iz iskustva je poznato da nije uvijek lako nekomu protumačiti u čemu je razlika između kanonskih evanđelja i gnostičkih spisa. Što su zapravo gnostički spisi i zašto su nastali, kao i čitav gnostički pokret u svojim varijantama, tema je za sebe. U njima je Marija Magdalena prikazana kao Isusova učenicu i žena s kojom je Isus imao snažan duhovni odnos, ali i kao konkurencija ljubomornom apostolu Petru u sklopu gnostičkih ezoteričnih otkrivenja. Čak ima nekih gnostičkih spisa koji Mariju Magdalenu poistovjećuju s Isusovom majkom Marijom. Popularna literatura naših dana nastojala je gnostičke spise iskoristiti kao podlogu za stvaranje priče o Mariji Magdaleni kao Isusovoj ženi i njihovim potomcima, što je posebno vidljivo u Dan Brownovoj alternativnoj povijesti koja je najbolje potvrdila da krivotvorine i poluinformacije mogu izazvati veliki interes među masama i donijeti autoru veliku financijsku dobit.
Odgovori