KAO ARABIJA

Pismo komiških ribara iz 1698. godine

U rukopisnoj građi Rikarda Erica (Grafendorf, 1817. – Makarska, 1871.) koja je prevedena i objavljena 1973. g. pod naslovom O ribolovu na istočnom Jadranu nalazi se pismo komiških ribara iz 1698. godine upućeno mletačkom Vijeću mudrih glede zabrane lova sardela mrežama stajaćicama (sardelare, vojge). Pismo obiluje veoma zanimljivim podatcima i nedvojbeno je zanimljivo štivo. Ipak, spomenuto pismo, kao i mnoga prije njega, ostalo je mrtvo slovo na papiru.

 

Prejasni dužde,

Područje Komiže je dio otoka Visa, ali najneplodnije i najjalovije u čitavoj Dalmaciji. Smješteno je na krševitom tlu, okruženo golim kamenim brdima. Na njemu ne može da uspijeva nikakva žitarica jer leži u raljama mora. Plodnost toga zemljišta jedva da se razlikuje od jalovosti nesretne Arabije. A takvom bi se mogla nazvati i Komiža, da nema mora koje je pomaže, jer iz njega se samim ribarenjem prehranjuje oko hiljadu osam stotina duša.

Pripadnici ovog naroda, još od najdrevnijih vremena otkad priznaju visoku poštovanu vlast vaše Prejasnosti, bili su uvijek najvjerniji podanici. Od početka posljednjeg rata oni su za vrijeme borbi trajno služili državu, osobito pri osvajanju Zadvarja. Pri obrani i oslobođenju toga mjesta od snažne i uporne opsade Turaka iz Sinja, oni su u borbi sudjelovali u dva maha: pri navali i pri osvajanju, dijelom vodeći svoje mazge koju su trebale da dopreme živežne namirnice i ratnu opremu, a dijelom kao borci u prvim redovima, sudjelujući u operacijama koje su im bile naložene. Pod Novim Kaštelom (Hercegnovim) služili su kao straža u štabu nekadašnjeg slavne uspomene Presvij. gosp. generala providura i viteza Cornara, a pod Kninom su im Morlaci oduzeli mazge, čime su pretrpjeli znatnu štetu. Sudjelovali su i pri zauzimanju Vrgorca i Vrlike, pri osvajanju Norina i Čitluka, pri utvrđivanju Opuzena; bili su upotrebljeni za kopanje jaraka, gradnju streljačkih nasipa i baluarda i za ostale radove potrebne da se ta utvrda savršeno izgradi; tu su mnogi izginuli pokošeni tamošnjim kužnim zrakom. Konačno, pri napadaju na Ulcinj sudjelovali su sa svojim brodovima prevozeći vojsku iz Splita i drugih mjesta za taj smjeli pothvat; trojica su od njim pri tom žrtvovala svoje živote u ratnoj službi. Kao kormilari oni plove morima uništavajući gusare, osobito Ulcinjane, koje im je u više mahova uspjelo zarobiti. Oni također zajedno s ostalim sudjeluju u opremanju bračke galije; u jednu riječ: i svojim životima i svojim imetkom pokazali su se uvijek kao vjerni, pokorni i vrijedni sluge Vaše Prejasnosti.

Ovom jadnom i siromašnom narodu glavno je sredstvo za uzdržavanje lov na srdele za koji oni upotrebljavaju male mreže zvane srdelare, jer im siromaštvo ne dopušta skupi ribolov s tratama. One, naime, stoje tristo, i više reala, a usto su još potrebne dvije do tri lađe koje ih prevoze i dvanaest ljudi da rukuju s njima, a pored toga još i troškovi od 150 i više reala za uzdržavanje ljudi. Mreže srdelare, međutim, ne stoje više od 50 dukata, a dovoljna im je samo jedna lađica i dva čovjeka. Neki ljudi sa Hvara, u prvome redu neki Ivan Daža i gosp. Ivan Vidali, gradski prvaci koji s drugim svojim pristašama navode vodu na svoj mlin te nastupajući u ime grada Hvara, prevare ovdašnji jadan i nevoljan svijet vrlo strogim proglasima, sastavljenim od lažnih tvrdnja i raznih zaobilaznih formulacija – a sve to mogu bez poteškoća zbog bijede ovih nesretnika – kako bi ih natjerali da prestanu upotrebljavati mreže srdelare ili prisilili na pozamašan mjesečni porez od četiri dukata mjesečno za svaku takvu mrežu, čime bi se utjeralo mjesečno tri stotine dukata pa i više svakog onog mjeseca kada se lovi po mraku. Zbog nepravednih i nepodnosivih nameta koje je taj isti gosp. Vidali upornim navaljivanjem uspio da nametne tim jadnicima, te zbog kazni koje su ih stigle na temlju proglasa i nesmiljenih osuda na izgon koje su zadesile mnoge od njih, neki su bili prisiljeni da napuste domovinu, neki, da bi preživjeli, moraju da idu loviti kraj Sušca i Plagruže gdje su bili izloženi gusarima, koji su ovih posljednjih godina u nekoliko navrata odvukli njih 176 u ropstvo. Neki su opet umrli od gladi kao što se to u posljednju godinu dogodilo nekom Mustačiću, jednoj ženi po imenu Skoko, pa Franji Vitaliću, nekoj ženi zvanoj Pavnuka i mnogim drugima. I mnogi drugi bili bi umrli od gladi da im se u njihovoj strašnoj bijedi nije smilovao i pomogao ih gosp. Andrija Vitalizio (= don Andrija Vitaljić, op.), župnika ili paroha iz Komiže. U proglasima oni narodu nižu razmetljive fraze i pričaju doskočice u pogledu raspačavanja soli da bi sakrili svoju gramzivost. Takvim mrežama srdelarama – kažu ti Hvarani – ljudi uništavaju obilan ribolov; a ne bi ga uništavali kad bi nevoljnici plaćali za svaku malu mrežu četiri dukata mjesečno gospodinu Vidaliju kao što on traži za vrijeme lova po mraku. Samo zato što oni ne mogu da plaćaju takav nepravedan i pretjeran namet, tvrde za njih da uništavaju obilna ribolov. A što kažu da se ometa pravilno raspačavanje soli, to je golema glupost, jer što se više ulovi srdela, to će se više potrošiti odnosno raspačati soli, a to je za državne prihode korisnije, a ne štetno. Time što se Komižanima odobrava ribolov malim mrežama, predstavnik državnih daća u Komiži utjeruje 1800 i 1900 dukata godišnje, a ako se dokinu spomenute male mreže, ne bi se utjeralo više od nekih 1000 dukata kao što je to u Visu, a time bi se zaista nanijela prilična šteta državnim prihodima.

Ovaj jadni narod pada ničice na preuzvišenom pragu Vaše Prejasnosti, koja je blagi otac svim podanicima, i ponizno moli zaštitu i spasonosnu pomoć u tako tužnoj nevolji zaslužnog naroda, time što će izdati preinačene odredbe o udaljenosti u sežnjevima od trata, kako se to bude činilo prikladnim mudrom uviđanju Vaše Presvijetlosti na temelju izloženih činjenica, da bi se tako spasio i da ne bi propao mnogobrojan i vjeran narod loveći u onim granicama udaljenosti koje su se održavale prema starim i pradavnim običajima, kako bi, prehranjujući se i pribavljajući sebi ono što je najnužnije upotrebom spomenutih mreža, mogao da odahne i da se pokaže sve valjanijim u poštovanoj službi Vaše Prejasnosti.

← CRKVA, DRUŠTVO, MEDIJI

ISUSOVE I NAŠE KUŠNJE →

Odgovori

Napomena: Objavljuju se samo imenom i prezimenom potpisani i obrazloženi komentari, pitanja i prilozi.

Autorski tekstovi urednika smiju se koristiti i prenositi bez ikakve dozvole, uz zamolbu da se navede izvor.

WEB DIZAJN I PODRŠKA: STJEPAN TAFRA.