Vizijom vođena kritika u Crkvi je lojalna. Nastaje iz brige za život crkvenih zajednica. Proročka kritika se rađa iz ljubavi prema Crkvi. Proroci, koji ‘iz ljubavi prema Crkvi’ ne vrše svoju kritičku službu, izdaju svoje poslanje u narodu Božjem. Za njih bi uvijek bilo ugodnije šutjeti, nego govoriti. No, oni nisu mogli i ne mogu šutjeti, jer je Bog na njih položio ruku. (…) Ima li Crkva danas dovoljno proroka? Dakle ljudi koji proročki govore ili također proročki djeluju? Ili raspolaže samo ‘svećenicima’ u onom smislu iz Amosove knjige, koji su kao često tjeskobni upravitelji baštine zaboravili svoju proročku službu? I jesu li proroci odvažni, premda iz sudbine svih prethodnih proroka moraju naučiti da svojom kritikom nisu omiljeni kod moćnika.
Izvor: Peter NEUNER/Paul M. ZULEHNER, Dođi kraljevstvo tvoje. Praktična ekleziologija, Ex Libris, Rijeka, 2015.
Preporučam pogledati snimku emisije “Prosudbe” Laudato TV u kojoj su gostovali glasnogovornik HBK Zvonimir Ancić, novinar Večernjeg lista Darko Pavičić, docent s Fakulteta političkih znanosti Hrvoje Špehar i zamjenik ravnatelja Kršćanske sadašnjosti Anton Šuljić.
Odgovori