“Isus, dakle, svoje učenike ne vodi u bajkovite kule od zlata, već ih izvodi na poprišta, ili ako baš to hoćemo usporediti s kulom – izvodi ih u Babilon. Babilon, naime, kao trajna paradigma svijeta zasnovana na racionalnom i osjetilnom, na snazi, moći i vlasti; svijeta koji je u trajnoj opreci s Duhom Isusa Krista. Taj Babilon nije nestao. Štoviše, danas je stvarniji i veći no ikada. Babilon, naime, kao metafora pobrkanih jezika i nesporazuma, kao simbol ljudskih nastojanja da se izdignu do Boga pa i iznad njega.”
Iz: Anton Šuljić, Misterij časa, KS, 2007., 16.
Odgovori