Usamljenost ili stanje uma?

Sočnim se grafitima uvijek obradujem. Ima u njima više od misli, trenutka i nakane. Mogu se vezati uz starozavjetnu mudrosnu književnost, ali i duh Isusovih prispodoba. Oni “otkačeni” uvijek su jači. U njima ima ponešto od moći neizgovorenog u tekstu pa se lakše pamte.

Jedan takav jutros mi je u vožnji zapeo za oko i “nosio” me na jednoj i drugoj misi. Nalazi se na betonskom zidu uz serpentine na relaciji Komiža – Vis pa pretpostavljam da nije star. Ako je već duže ondje – a nisam ga uočio, što je moguće –  svakako je svojim sadržajem mlad i zgodno se uklapa u ovo zimsko vrijeme i blagdan sv. Stjepana koji je bio žrtva bezbožnih vjernika u svom narodu i religioznog sljepila koje ih je dovelo do stanja začepljenih ušiju kojim su popratili njegovu riječ. Možda je navedeni grafit upravo odraz otvornih ušiju za stvarnost, a možda je odraz zatisnutih ušiju koje ne čuju glas stvarnosti pa svoju prazninu krivo imenuju.

Je ili grafit izraz blagdanske depresije, ne znam, ali svakako ostaje vremena da mu se dade kakav-takav komentar. Za sada je dovoljno znati da postoji i da komunicira sa svakim na svoj način. Kako bilo da bilo, ručak zove!

← Božićna čestitka

Božić naših razvalina →

Odgovori

Napomena: Objavljuju se samo imenom i prezimenom potpisani i obrazloženi komentari, pitanja i prilozi.

Autorski tekstovi urednika smiju se koristiti i prenositi bez ikakve dozvole, uz zamolbu da se navede izvor.

WEB DIZAJN I PODRŠKA: STJEPAN TAFRA.