Demon individualizma

Opet o adventu

Potrošačkim duhom označena predbožićna idila širi se gradovima i selima. Sa sobom donosi zimski ugođaj namijenjen opuštanju i zabavi. “Bitka je davno izgubljena!” – čuje se posvuda. “Ne možemo se više boriti protiv toga!” – reći će drugi. Crkva je tu, čini se, nemoćna. Trgovi i ulice s obiljem ponuda, kao i blještavilo koje se s ulica uvuklo u domove, jasno govori da je potrošački advent usredotočen na čovjeka, a ne na Boga.

Iščekivanje Božića koliko-toliko još postoji, ali iščekivanje Boga ostalo je u liturgijskim tekstovima adventskog vremena. Zasigurno “demon individualizma”, kako se nedavno o individualizmu izrazio milanski nadbiskup, omamljuje kršćane i slabi u čovjeku oduševljenje za smjer kojim nas vode adventska usmjerenja. S druge strane je vidljivo da baš u takvom stanju advent može biti izazov kršćanima kako bi u nama snažnije odjeknuo istinski poziv na budnost.

Prvo, valjalo bi u svjetlu adventa preispitati naša životna očekivanja. Ako doista Krista iščekujemo, onda to dovodi u pitanje naša iščekivanja vlastitog boljitka. Pjevati “Padaj s neba, roso sveta” i istodobno očekivati rosu spasenje u povlaštenim položajima, gospodarskim i političkim moćima, sebičnim užicima, reflektorima i slavi, itd., očito govori da nam život nije vođen žudnjom za Bogom. Stoga je Crkva pozvana proročki prokazivati naše ispraznosti i zastranjenja, religijsko i svako drugo sljepilo, ali ne kao dio sočne ideološke priče, nego kao vidljivo ostvarenje. Tu je najprije Crkva pozvana ne uvući se u vrtlog potrošačkog mentaliteta i svojim pastoralnim ponudama nalikovati na neku turističku agenciju.

Ako nam srce doista iščekuje Boga, onda nas iščekivanje Boga razbuđuje i čini osjetljivima za stvarnost u kojoj živimo. Drugo, a kao istinski izazov adventa, kriva očekivanja i kriva iščekivanja čine nas slijepima za vlastita ograničenja. Biti budan za vlastita ograničenja može biti samo onaj tko očekuje da mu Krist oblikuje život. Treće, advent donosi snažne biblijske likove koji nisu bili potkupljivi niti su se savijali pred velikima. Stoga na njihovu tragu valja vidjeti kakvog to mi čovjeka očekujemo, kakvi želimo biti u vlastitim očima. Reklamne ponude jasno govore gdje bi trebala biti naša sreća. Potrošačko blještavilo nije na strani slabih i neprimjetnih, a o bolesnima nije potrebno ni govoriti. Advent, dakle, ima mnogo izazova. Krist, znamo, sijeda za stol s grešnicima i obredno nečistima, ne opredjeljuje se za mač, ne zlorabi svoj položaj ni ljudska očekivanja. Tim smjerom valja biti razbuđen da nas prepozna kao svoje na putovima naše svakodnevice.

← “Adventski razgovori” na Braču

Odgovori

Napomena: Objavljuju se samo imenom i prezimenom potpisani i obrazloženi komentari, pitanja i prilozi.

Autorski tekstovi urednika smiju se koristiti i prenositi bez ikakve dozvole, uz zamolbu da se navede izvor.

WEB DIZAJN I PODRŠKA: STJEPAN TAFRA.