Je li nam ukraden advent?
Iz godine u godinu vidimo da se i kod nas u adventu usvaja praksa europskih gradova. To će reći da u javnosti advent postaje sve otuđeniji od svog izvornog smisla, što se najbolje vidi po reklamama, izlozima i izrazima. Gotovo se posvuda mogu čuti isti naslovi: “čarolija na ulicama”, “božićni ugođaj na svakom koraku”, “naš grad – bečki brat”, “vrijeme snova”, “romantični ugođaj”, “trenutak za nepce”, itd. Spektakli svjetla, blještavila, kiča i raznovrsnih ponuda na prodajnim mjestima postaju uvod u trgovačko središte godine – Božić. Stoga je takvo shvaćanje adventa u suprotnosti s izvornim smislom adventa koji se otkriva u liturgiji i u njoj se proživljava. Kad se sve zbroji i oduzme, očito ćemo se teško oduprijeti diktaturi uvoznih izuma. To smo već mnogo puta pokazali.
Medijska propaganda, koja je usko vezana uz profit, ide ruku-pod-ruku s potrebama ljudi, a to je najlakši put oblikovanja želja i manipulacije sviješću. Potrošački koncept Božića, a time i adventa, dovodi do potrebe da čovjek sebe stavi u jasle, da se hrani samim sobom, da mu se klanjaju suvremeni pastiri i kraljevi. Nada, ključna adventska tema, potpuno se sekularizirala pa se moderni čovjek nada imati što više slobodnog vremena, udobnosti i novca. Zapravo, advent je u toj cijeloj priči zanimljiv ukoliko je “show” koji nikoga na ništa ne obvezuje.
S druge strane, sve se to zbiva u vrijeme smanjene kupovne moći, gubitka radnih mjesta, materijalne i političke neizvjesnosti koja se uvlači u naše domove. Ekonomska kriza – a o njoj se već odavno govori – razotkrila je mnoge laži. M. Camdessus, bivši predsjednik MMF-a, jednom je tumačeći krizno ekonomsko stanje kazao: «U globalnome selu dogodilo se ono što se dogodilo u selu mojih predaka. Naime, u njemu je sve išlo dobro, postojalo je seosko vijeće koje je donosilo važne odluke, postojao je seoski poljar i sve je bilo u redu. Međutim, kada je seosko vijeće iz tko zna kojeg razloga jednom bilo odsutno, a seoski poljar zadrijemao, zavladali su kradljivci kokoši. Kako su svećenik i učitelj, koji su u tom selu utjelovljivali temeljne etičke vrednote, gledali nekamo u stranu, spomenuti su kokošari postali referentni, a život u selu počeo se ravnati prema zakonima džungle. Ista stvar se dogodila na razini globalnoga sela: jedno neizmjerno novčano tržište, koje se tijekom devedesetih razvilo bez ikakva pravila, bez poljara, bez svjetskih institucija koje bi nadzirale njegov razvoj, utvrđivale njegova pravila i pratile njihovu primjenu, postalo je selo bez pravila u kojem su kokošari, ljudi motivirani samo posjedovanjem, osvojili prostor i počeli služiti kao mjerilo. Vidimo dakle da su na globalnoj razini lišenoj pravila etički principi nestali».
Na poleđini iznesenih misli možemo biti svjesniji da je advent nama kršćanima izvanredna prilika za suočavanje s lažnim nadama. Za početak će biti dovoljno da na poleđini svega navedenoga otkrijemo bezumlje onih sigurnosti koje se grade na kapitalu i potrošnji. Advent nam može i mora potaknuti nadu koja razara pasivnost srca i pomaže ne prečuti Božju riječ. Liturgijski koraci u tome su neizostavni.
Odgovori