FOTOGOVOR

VIDIM LI ONO ŠTO GLEDAM?

Jezik Crkve tvrđave prožet je strahom od “zlog svijeta”. U prvi se plan guraju tradicija i autoritet, nižu se citati iz časne tradicije – koji zvuče prazno jer se ne razumiju. Uvlači se u zajednice slušatelja ozračje dosade, a steznik paragrafa i definicija guši polet i pokušaje novoga. Slušatelj ima osjećaj da govornik hoda minskim poljem ili da je govor usmjeren na garnizon u tvrđavi. Na slučajnog pak namjernika taj jezik ostavlja dojam bodljikave žice…

 

Stjepan Kušar, Obične stvari i slobodni Bog, KS, 2015, str. 134-135.

← MILOSRĐE

ADVENT KOJI TO NIJE →

1 komentar

  1. Ante Gverić

    Ovo ću razumijeti kao preporuku za čitanje. Hvala ti!

Odgovori

Napomena: Objavljuju se samo imenom i prezimenom potpisani i obrazloženi komentari, pitanja i prilozi.

Autorski tekstovi urednika smiju se koristiti i prenositi bez ikakve dozvole, uz zamolbu da se navede izvor.

WEB DIZAJN I PODRŠKA: STJEPAN TAFRA.