VIDIM LI ONO ŠTO GLEDAM?
Jezik Crkve tvrđave prožet je strahom od “zlog svijeta”. U prvi se plan guraju tradicija i autoritet, nižu se citati iz časne tradicije – koji zvuče prazno jer se ne razumiju. Uvlači se u zajednice slušatelja ozračje dosade, a steznik paragrafa i definicija guši polet i pokušaje novoga. Slušatelj ima osjećaj da govornik hoda minskim poljem ili da je govor usmjeren na garnizon u tvrđavi. Na slučajnog pak namjernika taj jezik ostavlja dojam bodljikave žice…
Stjepan Kušar, Obične stvari i slobodni Bog, KS, 2015, str. 134-135.
Ante Gverić
Ovo ću razumijeti kao preporuku za čitanje. Hvala ti!