Jedna bilješka iz Visa
I ove će godine na Cvjetnicu u mnogim župama jadranske Hrvatske započeti 40-satno klanjanje (“Quarantore”) Presvetom Sakramentu koji se izlaže na oltaru posebno ukrašenom cvijećem i svijećama, držeći se naslijeđenih ili ponešto skraćenih oblika. Iako je već bila riječ o toj staroj pobožnosti, ovdje donosim zanimljiv prilog iz povijesti ove pobožnosti na našim stranama, točnije iz Visa.
Riječ je o bilješkama o načinu obavljanja kvarantora u gradu Visu iz razdoblja oko 1724. godine i, zasigurno, još mnogo puta kasnije u istom obliku, ali očito prije oblika koji je danas općepoznat. To bi, koliko je poznato, za sada bio najstariji opis s naših strana, barem kad je riječ o Hvaru, Braču i Visu. Po svemu sudeći riječ je o klanjanju koje nije počinjalo na Cvjetnicu, nego u drugo doba korizme, što je također do danas čest slučaj u pojedinim talijanskim crkvama. Drugo, riječ je o obliku koji se obavljao bez prekida, tj. i noću, što predstavlja vrijedan povijesni podatak i pokazuje da se i kod nas ta pobožnost obavljala jednako kao i u Veneciji.
Stari rukopis na talijanskom jeziku – a radi zainteresiranih za stručnu analizu donosim skenirani preslik – svjedoči o nekim zanimljivostima. Naime, osim i danas poznatog baroknog ukrašavanja zidova prezbiterija damaskom, kako se spominje u tekstu, pod prezbiterija se posipao lišćem naranče, cedra i kadulje, kao i ostalim mirisnim biljem. Budući da je riječ o neprekinutom nizu od 40 sati, obavljala su se samo četiri zajednička klanjanja: navečer na dan izlaganja, nakon konventualne mise slijedećeg dana, poslije večernje i u jutro trećega dana. Kao i danas klanjanje se završavalo s “Tebe Boga hvalimo”. Dok se obavljalo zajedničko klanjanje gorjele su sve svijeće i torci koje su držali bratimi odjeveni u svoje bratimsko ruho (tunike), ali nije navedeno o kojim je bratimima riječ, pa se vjerojano radi o bratimima Presvetog Sakramenta. I danju i noću s tri zvona se oglašavao početak nove ure klanjanja, a uvijek su bila po dva klerika u koru.
Odgovori