Prije gotovo 50 godina objavljen je Glasu Koncila (Zagreb, 3. studenoga 1968.) razgovor s dugogodišnjim ivanečkim župnikom preč. Tomom Habdijom (župnik: 1949. – 1987.). Razgovor je vođen u vrijeme nakon Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.), pa se, što je i razumljivo, odnosio na okolnosti (ne)prihvaćanja slova i duha Drugog vatikanskog koncila u njegovoj župi na prostoru današnje Varaždinske biskupije. Tomo Habdija je tada bio već 19 godina župnik Ivaneca, a župa je tada brojila, kako se u uvodnom tekstu navodi, “oko 7500 duša”.
Pitanja i odgovori su veoma upečatljivi, posebno iz današnjeg kuta gledišta. Tekst razgovora ne pripada arheologiji. Veoma je svjež. Ni u kojem smislu riječi nas ne vraća unazad. Poznavatelji slične tematike će lako naslutiti zašto prenosim “Ivanečki intervju”. Sadržaj je dragocjen za razumijevanje putova i stranputica kojima se odvijao ulazak Koncila kod nas, ali i kao ogledalo raspoznavanja današnjeg stanja. Valja ga pozorno iščitavati, i to nekoliko puta. Gotovo da bi pitanja i odgovori mogli poslužiti za osmišljavanje sadržaja jedne biskupijske sinode.
***
– Kakve su se sociološko-religiozne promjene zbile u vašoj župi kroz tih 19 godina? – pitamo ga.
“A, sve je bilo uglavnom isto.”
– Je li se, na primjer, umnožio broj necrkveno vjenčanih?
“A, toga ima….”
– Što ih na to navodi?
“Uglavnom strah od raznih posljedica.”
– Doživljavaju li to oni kao otpad od Crkve?
“Ne.”
– A kao teški grijeh?
“Možda ni to.”
– Znači, devetnaest godina gotovo bez promjena?
“Da. Sad se zapravo sve poboljšava. Ispočetka je bila malo veća hajka.”
– U čemu se vidi poboljšanje?
“Neki koji prije nisu išli u crkvu sad idu, koji se nisu vjenčali sad se vjenčaju, koji nisu dali krstiti djecu sad daju. Primaju svećenika u kuću više nego prije. Svega oko pet posto kuća ostaje bez godišnjeg blagoslova.”
– Ima li odavde studenata?
“Ima, dosta.”
– Dolaze li vam oni preko ljeta u crkvu?
“Uglavnom se ne pojavljuju. Imamo sam nekoliko dobrih mladića i djevojaka.”
– Kakav je moral među mladima?
“Ništa gori nego drugdje. Moda je ovdje kao u Varaždinu i Zagrebu. Ništa sablažnjivo.”
– Kako su se u svijesti vaših vjernika i u životu župe odrazile koncilske promjene?
“A sad, znate, te koncilske konstitucije… sve je to više za posebne specijalizirane krugove, a našeg običnog čovjeka to se ne dotiče….”
– A liturgijska obnova?
“Ništa nije iz Koncila bilo što bi se moglo direktno primijeniti na ovu našu publiku.”
– Ipak je bilo promjena u liturgiji. Što ste od toga proveli?
“A, onako kako je bilo dekretirano. Što se odredilo da se mora, to smo uveli. Uvođenje Kanona na hrvatskom još nije dekretirano.”
– Kakav je vaš osobni stav prema uvođenju hrvatskog jezika u liturgiju?
“Da i nije uveden hrvatski jezik mjesto latinskoga, jednako bi bilo sve u pogledu pobožnosti i polaska crkve.”
– Mislite da ljudi nemaju ništa od toga što sada razumiju što se moli?
“Nešto posebno ne.”
– Ali baš u Kanonu je izražen na najsnažniji način sam pashalni misterij. Kako vjernici doživljavaju bit misne žrtve?
“To je previše za njih. Pitanja koja daleko prelaze njihova shvaćanja. To je prespecijalno pitanje. Ne znam što da vam na to kažem.”
– Što mislite da ljude privlači u crkvu?
“A, ja ne znam što ih privlači. Oni vrše dužnost kršćansku.”
– Što bi nekoga koji nije odgojen kao katolik moglo oduševiti kad bi slučajno došao u vašu crkvu? Bi li mogao nešto doživjeti kao otkrivenje, kao poziv?
“Možda skladno, lijepo vladanje, pjesme… A što drugo? Ja ne znam što bi ga moglo privući?”
– Koji razlozi vas odvraćaju od uvođenja Kanona na hrvatskom jeziku?
“Kad biskup reče: ‘mora se!’ onda će i biti.”
– Ali. Čini se da vi ne želite takve biskupove odluke?
“Svejedno mi je. Ali čovjek se može bojati da se sve to ne vulgarizira kad bude sve razumljivo, pa će ljudi izgubiti i ono malo poštovanja što su još imali.”
– Što bi u ovoj sredini koju vi dobro poznajete Crkva mogla činiti da postane prisutnija, da bliže uđe u život naroda?
“Tu vam ne bih ništa pametno znao reći.”
– Zar se Crkva ipak ne bi mogla potruditi da oblike svoga rada uskladi sa sadašanjim vremenom, kao što joj je to uspijevalo u prošlim vremenima, da izvrši neku sinhronizaciju?
“Mislim da te sinhronizacije nema, i da se ne može naći.”
– To zvuči kao da kršćanstvo pripada samo prošlim vremenima, da mu je odzvonilo?
“Ne. Ljudi ipak osjećaju nešto pred vječnošću, pred smrću.”
– Vi ste nekada bili vjeroučitelj. Imali ste vjeronauk u školama. Sad samo u crkvama. Što vam je draže?
“Ovo u crkvama. Prije smo se mogli oslanjati na vlast, pa smo dolazili u napast da dijete kaznimo, možda čak i udarimo. Sad nešto manje dolaze, ali nikoga ne odbijamo, ni u kome se ne stvara osobna odbojnost prema svećeniku ili Crkvi.”
– Kako na djecu djeluje ono što nađu u školskim predmetima ili udžbenicima protivno vjeri i Crkvi?
“Dječaci i djevojčice znaju da je to napisano ili izrečeno po službenoj dužnosti, da je to nešto što se mora tako reći, a ne mora se tako misliti.”
– Kakav religiozni učinak očekujete od širenja Biblije među narod, budući da je sada rasprodano mnogo primjeraka novog izdanja Biblije?
“Nekog naročitog religioznog efekta ne očekujem.”
– Neće li se poneki vjernici sablazniti kad se prvi put susretnu s onim slobodnim biblijskim načinom izražavanja o nekim zbivanjima iz života, braka, ljubavi, grijeha?
“O tome nek raspravljaju drugi, oni koji forsiraju to izdanje. Ja mislim da kod mene ljudi neće mnogo čitati, pa mi neće ni dolaziti s takvim pitanjima.”
– Kakvo je vaše mišljenje o katoličkoj štampi u našoj zemlji?
“A znate, ima toga već previše, tko bi sve čitao…”
– A kad bi vas netko od vjernika zamolio da mu preporučite što da čita?
“Ništa mu od svega toga posebno ne bih preporučio. Jer sve što se piše prelazi razinu interesa naših ljudi. A možda u našem crkvenom životu i crkvenim stvarima i malo toga ima što bi obične ljude moglo zanimati.”
– Kakvo je vaše mišljenje o Glasu Koncila?
“Prigovora sam imao i prigovorio sam. Da, jednom sam iz svih primjeraka škarama izrezao jedan naslov koji je bio vulgaran. Često stavite kakvu sliku koja nema veze s Hrvatima katolicima. Što nas briga što se događa u Americi, što tamo netko donosi oružje na oltar? Pustite to. Mirotvorstvo ima i svoje političko značenje….”
– Kako bi vaš svijet primio da naši biskupi ukinu obvezu nemrsa u petak, kako je ukinuta u većini drugih katoličkih zemalja?
“Ne bi se sablaznili. Dispenza je bila dvadesetak godina zbog ratnih i poratnih prilika, pa su se ljudi već naučili da to nije grijeh. Navikli su da jedu meso petkom. Ljudi to ne smatraju teškim grijehom, niti to mi tretiramo kao teški grijeh.”
– Kako svojim vjernicima oglašavate Glas Koncila? Čitate li im priloženi izvadak iz sadržaja?
“To ne čitam.”
– Držite li ipak da bi za kršćanski život u župi bilo korisnije da se proda 300 primjeraka, a ne samo 120 kao sada?
“Ne držim. Vi još niste uspjeli pogoditi pravu mjeru, nemate osjećaj za mjeru što treba a što ne servirati Hrvatima katolicima. Nas ne zanima ono iz Engleske, Amerike, Njemačke, Argentine… Eto, niste pogodili pravi način. Pogledajte kako to lijepo radi slovenska “Družina”. Ona je tako otmjena, umjerena.”
– Hoćete li barem za Božić obradovati svoj narod misnim Kanonom na hrvatskom jeziku?
“Ne znam. Za mene to nije tako važno. Pa i sam naš Kardinal to jako ne forsira.”
Odgovori