NORCIA (ITALIJA): Zasigurno se svake godine diljem svijeta priredi veliki broj jaslica koje nemaju klasični izgled, nego su vezane uz određenu poruku, priču, muku, čežnju, a uvijek s ciljem otvaranja očiju za neprolaznu novost Isusova rođenja. Time klasični prizor jaslica poprima novi dinamizam i u drugačijem okruženju poprima jezik današnjice, kao što je prošle godine bilo s jednim prikazom jaslica na talijanskom otoku Lampedusi u povezanosti s migrantima koji se utapaju u moru. Na tom tragu nalazimo ove godine više primjera. Među njima su upečatljive jaslice postavljenje na ruševinama crkve sv. Marije od Milosti u Norcii, rodnom mjestu sv. Benedikta, prostoru koji je nedavno stradao u velikom potresu. Jaslice na ruševinama spomenute crkve izradili su župnik don Marco Rufini s volonterima Caritasa kao znak koji upućuje na Božju blizinu u ljudskom stradavanju i kao znak da ljubav rađa život i ondje gdje sve izgleda propalo. Osim toga, a u znak solidarnosti sa stradalim područjem, postavljeno je diljem Italije više sličnih prizora koji žele jezik jaslica smjestiti u kontekst života ljudi koji su pretrpjeli gubitak bliskih osoba i vlastitog doma.
SUPETAR: Kad je riječ o Hrvatskoj – odnosno o otočkom kontekstu u kojem monokultura turističke privrede i odavno započeta sekularizacija igraju veliku ulogu – jedne jaslice plijene posebnu pozornost. Riječ je o jaslicama u župnoj crkvi u Supetru. Izradio ih je župnik don Toni Plenković sa skupinom suradnika. Nije potrebna velika pozornost da bi se zaključilo kako su i supetarske jaslice na određeni način izazvane “potresom” koji se zbiva posvuda i širi se neslućenom brzinom kroz plodove ravnodušnosti. Međutim, nisu ostavljene samo u figurativnom prikazu, nego su popraćene i tumačenjem. Stoga, smatrajući tekst veoma važnim, prenosim što supetarski župnik u župnom listiću kaže o njima:
Božićni događaj nije samo jedna lijepa priča iz davnina koji komemoriramo svake godine 25. prosinca kićenjem bora, pravljenjem jaslica, darivanjem, pjevanjem… Mi Božić prebrzo smještamo u ”ono doba i tamo daleko’ te kao da sve očitije zaboravljamo da je vijest o Isusovu rođenju namijenjena nama, danas i ovdje. To nije samo događaj koji se nekad davno negdje dogodio – to je događaj koji bi se između Boga i nas trebao događati svakoga dana, kroz njegovu riječ zapisanu u Svetom pismu, kroz misna i sakramentalna slavlja, molitvu, zajedništvo i dobra djela prema drugima. Isus se želi neprestano rađati u svakom kršćaninu. Božićno slavlje nije nešto slično na primjer Sinjskoj alci – lijepa manifestacija sjećanja koju se pogleda, zaplješće i ide dalje u život uobičajenim ritmom i uhodanim navikama. Božić nije priredba nego poziv da damo Kristu mjesta u svom životu i po njemu ga oblikujemo i mijenjamo.
Baš to me motiviralo da ove godine postavimo u crkvi suvremeni prikaz Utjelovljenja. Krist se rađa u našem gradu, špilja s Josipom, Marijom i malim Isusom postavljena je u sami centar Supetra. Jer Bogu je u životu vjernika tu mjesto. U centru.
Ove godine nema pastira, triju kraljeva, ovčica… Po Rivi šetaju ljudi koji žive uobičajeni ritam svakodnevice: razgovaraju, jedan priča na mobitel, drugi čita novine, dvoje djece izlazi s torbama iz škole, dvoje mladih zaljubljeno šeta držeći se za ruke, žena s punim kesama upravo je obavila spizu, dječak trči za balunom, itd. Predstavnici su svih nas. Svih nas se tiče božićni događaj, ne samo onih pastira i kraljeva onda.
Jedan odlomak iz Pavlove poslanice Korinćanima uzeo sam kao geslo ovogodišnjeg prikaza jaslica. Pavao piše Korinćanima: ‘Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, ne kao da šakom mlatim vjetar…’
Svi danas trčimo kroz život. Živimo ubrzano. Ponekad nije jasno znamo li prema čemu trčimo, je li nam cilj jasan ili samo – šakom mlatimo vjetar… Znate onaj izraz: ko muhe bez glave. Jesu li nam jasni životni prioriteti, znamo li što je stvarno bitno ili nam se u trci života sve pomiješalo – nebitno nam postalo bitno. Ponekad u toj trci ne vidimo ni ono što nam je ispred nosa, kamoli da primjećujemo druge. Vrlo nam je sužena perspektiva. Prema čemu to idemo? Trčimo li dobro? Imamo li još ideala ili samo trčimo za onim što je prolazno, potrošno, vremenito? Primijetit ćete: nitko u prikazu ne gleda prema špilji. Dakako, nije to slučajno. Govori to nešto o našem vremenu i čovjeku u njemu.
Prema Isusu vodi atletska tartan staza na kojoj su prepreke s natpisima koje valja preskakati da bi se stiglo do Otajstva. Zamolio sam moje prvopričesnike na vjeronauku da napišu koje bi to, po njima, bile prepreke koje nas priječe da stvarno doživimo Božić i Boga kao nešto bitno u životu. Izbor njihovih misli stavili smo na prepone na stazi.
Na početku staze stoji važan lik – ANĐEO. Poznato nam je da je anđeo onda u Betlehemu navijestio svima: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist – Gospodin!“ Anđeo to naviješta i nama danas. Zato on stoji na početku puta s istom porukom svima nama ljudima 21. stoljeća. Gleda prema crkvi i vratima crkve (=svijetu) i govori nam: ‘Rodio vam se Spasitelj, krenite ovom stazom prema njemu, svladavajte polako zapreke i susresti ćete ga. Tada više nećete trčati besciljno!’
Mogao bih još puno toga napisati i tumačiti o ovim jaslicama, ali predlažem: nađite vremena ovih dana da malo stanete pred njih, promislite što vam se čini gdje ste i kako ste u cijeloj ovoj priči. Na dobro vam došlo Isusovo porođenje!……….
Vaš župnik, don Toni
Margita Vučetić
Evo i mojeg bravo don Toniju! Dobro uložen trud da nas zaustavi i otpuhne izmaglicu koja nam ne dopušta dodir s porukama Glasonoše radosti, nade i mira. Možda će ova prepoznatljiva scenografija i njezini protagonisti biti učinkovitiji od napisanih snažnih riječi Izaije proroka, ili riječi koje nam upućuju naši svećenici s oltara. Daj Bože, da se u sudaru sa samim sobom dogodi klik u glavi i pozitivni pomak osviještenosti duha. Don Toni, čestitam za pruženu nam i ovakvu priliku, a hvala don Ivici što je i širem puku ponudio istu mogućnost. Neka duh Božića i božićnih blagdana bude vidljiv u svakom danu godine nam nove koja žurno stiže.
N. Mardešić
Bravo don Toni! Ove jaslice bi trebalo izložit cijelu godinu, jer svaki put kad čovjek stane pred njih mogao bi se pronaći u drugoj figuri.